Četvrta vazmena nedjelja u Crkvi slavi se kao Nedjelja Dobrog Pastira. Dobri Pastir je Krist, a Crkva je njegovo stado. Zato nas ova nedjelja podsjeća na mnogo toga važnog o čemu kao vjernici trebamo promišljati.

Pastir Dobri

Isus u evanđeljima više puta za sebe govori da je pastir koji poznaje i čuva svoje ovce. Tako i ove nedjelje čitamo u Ivanovom evanđelju: »Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke« (Iv 10, 27-28). U Isusovo vrijeme mnogi su bili pastiri i bilo im je dobro poznato što znači imati ovce i na koji način se jedan pravi pastir odnosi prema svome stadu. Ipak, iako danas među nama gotovo da i nema pastira, poruka je jednako snažna i odzvanja ljubavlju kojom Krist ljubi svoje stado, svoju Crkvu. Ono najvažnije od svega je slušati glas svoga Pastira, kako bismo mogli ići za njim. Ipak, mnogi kao da ne čuju, i sami ne čujemo, nije nam ponekad dovoljno glasan. Teško ga je nekad razaznati u mnoštvu nekih drugih glasova koji nas također žele pridobiti na svoju stranu, a nisu poziv Dobroga Pastira. Svijet nudi previše glasova, glasnih i nametljivih, pa kršćanin lako ode za njima, zanesen ponudama koje su mu privlačne, obećanjima koja nude baš ono što mu se čini kao potrebno i važno. Ali, Dobri Pastir daje nam život vječni. Može li još tko to ponuditi? Ima li što vrjednije i važnije od toga? On obećava da će uvijek biti uz onoga koji njega nasljeduje, tko sluša njegov glas i dio je njegova stada. A Bog ne obećava ono što ne može ili ne planira ispuniti, kao mnogi u ovome svijetu, jer nas žele pridobiti na sviju stranu iz osobne koristi. Bog nas želi na svojoj strani iz ljubavi i jer je to ono što je za nas najbolje, sve što nam je obećao on će za nas učiniti, jer mu je važno da se svi s njime susretnemo u vječnosti.
A čuti njegov glas u buci ovoga svijeta možemo tako da smo u njegovoj blizini. Čovjek se Bogu približava ako ga traži, ako se s njim povezuje u molitvi. U njegovoj smo blizini ako se želimo s njime susresti po sakramentima, u euharistiji. Mnogi su načini u kojima Bog dolazi bliže čovjeku, a čovjek treba učiniti svoj korak prema Bogu. Tada će čuti Dobroga Pastira i moći ga slijediti do vječnosti.

Duhovna zvanja

Ova nedjelja u Crkvi je obilježena i molitvom za duhovna zvanja, da Bog pozove nova i osnaži one koji su već pozvani. Nakon uskrsnuća Krist je na drugačiji način prisutan među svojima. On šalje pastire koji su njegovi poslanici, širitelji Radosne vijesti i djelitelji sakramenata po kojima je on prisutan u svijetu, a to su svećenici i redovnici. U moderno vrijeme, kada se svijet suočava s različitim moralnim i duhovnim krizama, Crkva se suočava s krizom duhovnih zvanja. Zato je važno moliti gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju. A ove godine posebno je važno uputiti Bogu svoje molitve i za novoga papu, jer u ova izazovna vremena nije lako biti pastir Božjeg naroda.
Pastiri preko kojih Bog vodi svoju Crkvu, biskupi i svećenici, kao i svi redovnici i redovnice posrednici su između Boga i čovjeka. Po njima je Krist na sakramentalan način prisutan i danas među nama. Zato nemojmo nikad zaboraviti moliti za njih, ali i za nova duhovna zvanja, kako nikad ne bismo ostali bez novih svećenika. Gradimo svoje zajednice tako da budemo podrška svećenicima koji u njima djeluju, te mladićima i djevojkama koje Bog poziva, kako bi imali hrabrosti odazvati se tome pozivu.