Gostovanje nekadašnjeg europskog prvaka, zagrebačke Cibone u Subotici, u sklopu 15. kola ABA lige ušlo je u povijest košarke na ovim prostorima. Duel Spartak Office Shoesa i vukova bio je prvi službeni ligaški susret jedne hrvatske momčadi na sjeveru Bačke. U nedjeljno jutro, uz kavu, nekoliko sati prije utakmice razgovarali smo s Domagojem Vukovićem (1993.), od ove godine krilnim centrom Cibone, koji je u svojoj profesionalnoj karijeri nastupao još i za Split, Zagreb, Vrijednosnice Osijek, Zadar i Tainan (Taiwan). 
Koliko znamo, niste prvi puta u Subotici, ali Vas na početku razgovora moramo upitati za dojmove.
Prije nekih osam godina, dok sam nastupao za Vrijednosnice Osijek, igrali smo prijateljski susret protiv Spartaka, a što se tiče samih dojmova Subotica me, zbog utjecaja mađarske arhitekture, ponajviše podsjeća upravo na Osijek. Ovdje smo od sinoć (subota navečer) i neću reći da se osjećamo kao doma, ali tako je. 
Vratimo se na košarku i ne možemo zaobići činjenicu kako je Cibona, nekadašnji šampion države i Europe, trenutačno u nezavidnom položaju na začelju prvenstvene ABA ljestvice. Odnedavno je izbornik Josip Sesar preuzeo momčad i očekujete li da i Cibonu sunce konačno rezultatski ogrije?
Svaki novi trener donosi nešto svoje i sigurno da će biti i mnogo pozitivnih pomaka, ali moram reći kako je ova trenutačna situacija kombinacija puno drugih stvari. Godine jednog sustava i krivih, neproračunatih poteza, poput dovođenja stranog trenera i građenja igre na stranim igračima doveli su klub u situaciju u kakvoj se sada nalazi. Borimo se i čupamo, igrajući usporedo u dvije lige što uopće nije lako, jer smo primjerice prekjučer igrali vrlo teški susret protiv Dinama (90:91), a sada nas očekuje teški duel protiv vrlo kvalitetne momčadi Spartaka.
Važno je istaknuti činjenicu kako je sastav Cibone ispunjen gotovo isključivo domaćim košarkašima što je i pravi raritet među momčadima koje vrve od stranih igrača. Je li teško u takvim okolnostima nositi se sa znatno ojačanim rivalima?
Trenutačno je Cibona jedini hrvatski klub u ABA ligi koji ima isključivo domaće igrače, istina na popisu je i jedan stranac ali on je trenutačno u SAD-u gdje rješava svoje papire i moramo igrati bez njegove pomoći. To je, opet, svojevrsna ljepota igranja i zajedništva koje osjećamo, bez ikakvog stresa, ali ga zato moramo sami sebi nabiti radi ostvarenja glavnoga cilja, ostanka u Regionalnoj košarkaškoj ligi. 
Ima li momčad snage, želje i volje za ostvarenje ove teške zadaće?
Apsolutno imamo želje i volje. Izgubili smo gostujući susret protiv Mornara gdje smo imali i deset poena prednosti u samom finišu susreta, isto smo imali doma prednost u posljednjoj četvrtini protiv Krke pa smo bili poraženi i u tom susretu. Sve su to momčadi koje se mogu dobivati i doma i u gostima, pa mislim kako imamo kvalitetu kojom bismo mogli u konačnici ostvariti željeni cilj.
Na koncu, obzirom da ste u najboljim godinama, kako gledate na svoju dosadašnju igračku karijeru?
Većinom sam igrao u Hrvatskoj, izuzev jedne male epizode na Taiwanu, ali sada sam u dijelu karijere kada želim neki svoj mir i zato sam dogovorio s Cibonom višegodišnji ugovor. Kako će sve to biti u  budućnosti ne znam i ne gledam toliko daleko, ali je ipak najvažnije uzdržavati obitelj.
Novogodišnja želja?
Osobno želim zdravlje i mir, a za Cibonu definitivno ostanak u ABA ligi i ako bude neke sportske sreće i domaći trofej.   
 D. P.