Grožđe-bal je u Sonti ove godine održan 15. rujna devedeset treći put. Nevrijeme sa sipuckavom kišicom preko cijeloga dana priječilo je defile Grožđe-bala kroz selo, pa se tradicijska manifestacija odigrala mahom u zatvorenom prostoru. Uobičajeno »vjenčanje« kneza i kneginje, koje se uvijek održava u mjesnoj zajednici, ovoga puta obavljeno je s matičarem u župnoj kući. Naime, pun autobus izvođača obučenih u narodne nošnje pristiglo je u crkvu na blagoslov zvona. Zvono je simbol kruha i vina, pa je tako i okićeno lozom s dvanaest kifli (peretaka) i dvanaest grozdova grožđa, a u sredini uvijek visi kobasica ili salama kao klatno.
Poznato je da Šokci za taj događaj nose najsvečanije, najkitnjastije, raznobojne narodne nošnje. Stare nošnje još uvijek se čuvaju i obnavljaju, a tko nema takve nošnje izrađuju se nove, kako ženske tako i muške ali od autentičnih tkanja i ostalih detalja.
Jedan od tih detalja su i ove narukvice na fotografiji. One se čuvaju u OKUD-u Ivo Lola Ribar nekoliko desetljeća (od kada su poklonjene Lolama). Svake godine nosi ih »kneginja« Grožđe-bala, može se reći jedna od dvije centralne figure ove manifestacije. Naravno, uvijek je to druga mlada osoba.
Narukvice je isplela Pavka Karajkov, Gerina (1891. – 1957. Krstin, Pašina). Stavila je svoje inicijale i godinu kada su izrađene. Pavka je bila vrlo vješta osoba; i pored četiri kćeri i jednog sina iz njezine se kuće uvijek čuo zvuk razboja (stativa). Razumljivo, jer trebalo je natkati plahti (bubica), ručnika (taraka) za brisanje posuđa, lica i tijela, pokrivača (buba), komarnika, ćilima, ćilimaca, gubera i guberaca, pokrovaca... U svim ručnim radovima bila je vješta kao i većina Šokica. Narukvice su ispletene od čvršćeg pamučnog konca, a mogle su biti i od vrlo tanke vune, a i »prisne svile«. Kad su ispletene na pet igala, vezle su se (merkovale poput ljopa, ručno pletene obuće od vune) s ukrasnim zrncima. Ova zrnca kao i razne trake, ogledalca, češljeve i pomade mogli su se kupiti od uličnih trgovaca »ilija«, ako ih nije bilo u dućanima. Narukvice nose samo ženske osobe na zapešćima obje ruke. Nose se uz najsvečaniju nošnju, pulanku ili na vjenčanju uz šlingani i šljokicama (pulama) ukrašeni plećak (vrsta bluze) crvenu suknju od tanke čohe (raše) i uz kapicu na glavi. Ove narukvice se čuvaju u OKUD-u samo za kneginju Grožđe-bala.
Čudesan je mozaik života satkan od još čudesnijih priča – mozaičnih kockica. Pavka je ove narukvice radila 1929., kada joj se rodilo peto, najmlađe dijete – kći Ana. Ana je majku čuvala do upokojenja, pa je tako naslijedila i ove narukvice od nje. Anu je do kraja života njegovala kći Marica (r. 1958.), udana Bačić. Marica ih je naslijedila od svoje majke, pa tako i narukvice koje je poklonila OKUD-u Ivo Lola Ribar.
Ruža Silađev