Različite su brojnosti, različita im je povijest, različite političke i društeve okolnosti utjecale su na njih, različit je (mada ne bi trebao biti) odnos države u kojoj žive, različit je odnos matičnih domovina, različita potpora koju dobivaju iz matične domovine, različito su organizirane, teritorijalno raširene. Tako bi se, recimo, mogle predstaviti nacionalne manjine koje žive od sjevera do juga Srbije.
Prema Popisu stanovništva oko 830.000 ih je što je oko 12 posto stanovništva Srbije. Bez onih koji su ostali »nepoznati« ili neizjašnjeni.
Većinu ovih različitih s početka, a ta većina su oni koji imaju nacionalna vijeća, objedinjuje Koordinacija nacionalnih vijeća nacionalnih manjina. Na popisu ih je 23, a Koordinacija funkcionira više od 15 godina. 
Ta Koordinacija trebala bi biti prva linija prema tijelima države koja trebaju osigurati (zakonom i Ustavom) zajamčena prava nacionalnih manjina. Nakon dvodnevnog rada pokrenuta su pitanja financiranja, kadrova, udžbenika, nastave na jezicima nacionalnih manjina… Problemi oko kojih se godinama sapliću mnogi, i što će ih možda ujediniti da ustrajnije inzistiraju na provedbi manjinskih prava. Čak i ako se ona tiču drugih, a ne samo svog dvorišta. 
Ministarstvo kome je u opisu posla briga o ljudskim i manjinskim pravima obećalo je biti potpora pa čak i kada se nacionalne manjine obraćaju nadležnim tijelima u čijim su resorima pitanja od značaja za ostvarivanje prava nacionalnih manjina.
Mogao bi biti dobar početak. Mogao bi biti početak značajnije i vidljivije uloge Koordinacije nacionalnih vijeća nacionalnih manjina. Konkretnih poteza, upita, prijedloga, inicijativa, pa i na neki način kontrole tijela vlasti koje trebaju provoditi zakone u području zaštite prava nacionalnih manjina.
Problemi su popisani, akcijski plan za djelovanje sačinjen. Čekamo dalje.
Z. V.