Nalazimo se u Vazmenoj osmini, još uvijek pod dojmovima Isusova uskrsnuća. Ove nedjelje, prve po Uskrsu, čita se ulomak iz Ivanovog evanđelja o Tominoj nevjeri, ali se u cijeloj Crkvi obilježava i Nedjelja Božjega milosrđa. Sve su to važni poticaji za vjernike, poruke ohrabrenja i pokazatelji neizmjerne Božje ljubavi.
Potrebna je vjera
Svake godine o Uskrsu slušamo evanđeoska izvješća o Isusovom uskrsnuću. Iako su nam već dobro poznati, svake godine se iznova divimo Božjoj moći i snazi kojom je pobijedio zlo i smrt. I svake godine iznova nas ovaj događaj ohrabruje u našim ovozemaljskim borbama, jer u Kristu možemo i mi pobijediti grijeh i zlo. Ipak, ta poruka kao da ostaje negdje izvan nas, ponekad kao da je ostavimo u uskrsnom vremenu, a mi nastavljamo život bez nje. Da to ne bi tako bilo, potrebna je čvrsta vjera u Uskrsloga, u njegovu pobjedu smrti, koja je označila naše spasenje. Evanđelje o Tominoj nevjeri pokazuje da su i učenici u početku imali problem povjerovati u takav rasplet događaja nakon što je Isus prije koji dan bio pogubljen na križu. Oni su očekivali sudbinu poput Isusove i nisu mnogo pogriješili, jer će im nasljedovanje Krista donijeti uskrsnuće. No, u tome je ključ vjera, vjera u Uskrsloga, vjera da uskrsnuće pobjeđuje smrt, a ljubav zlo, da je Božje milosrđe veće od svakog čovjekova pada u grijeh. Toma nije mogao povjerovati na temelju svjedočanstva ostalih apostola, pa Isus dolazi još jednom dok je i Toma s njima, kako bi se i u njemu rodila vjera. Jer, Kristu je svatko bitan, jer je žrtvu podnio za svakoga čovjeka, te ne želi da ijedna propadne.
Iako je Tomi ispunio želju, te mu omogućio da ga susretne i dotakne, Isus kaže: »Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!« (Iv 20,29). Isusova ukazanja prestala su, ali Božja ljubav jednako je velika za svakog čovjeka, kao i vrijednost Kristove žrtve i uskrsnuća. No, da bi tu ljubav osjetili, da bi plodove uskrsnuća baštinili, pa i sami uskrsnuli, moramo vjerovati u uskrslog Gospodina. A tamo gdje je vjera, nema mjesta očaju i beznađu, nema mjesta grijehu, vjera mijenja čovjeka, ona mu daje sigurnost i radost koju ne može pružiti ništa ovozemaljsko nego jedino Bog. Uskrsnuće je događaj koji nadilazi povijest, zato ono zahtijeva vjeru, koja donosi obilate plodove za onoga koji vjeruje.
Bog nam daje nove šanse
Ove nedjelje Crkva obilježava i Nedjelju Božjega milosrđa. Koliko li je Bog milosrdan prema svome stvorenju kad je za spasenje čovjekovo žrtvovao svoga Jedinorođenca. Milosrdni Bog razumije čovjekove slabosti, njegove mane i sklonost grijehu; zna koliko je teško protiv toga se boriti i koliko je teško pobjeđivati samoga sebe. Toliko je milosrdan da nam stalno daje nove šanse, jer nas želi blizu sebe. Zato Isus kaže svojim učenicima: »Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im« (Iv 20,23). Ostavlja nam sakrament ispovijedi u kojemu po svojim svećenicima raskajanom grješniku daje šansu za novi početak, pomaže mu da se izbavi iz gliba grijeha i krene njegovim putem, te baštini plodove Kristove žrtve i uskrsnuća. Kroz sakrament pomirenja dopušta nam da osjetimo predokus uskrsnuća, kada nastavljamo živjeti pomireni s njim i s ljudima, osnaženi snagom njegova oproštenja u borbi protiv svoje grješne naravi.
Velika je Božja briga za nas, slaba stvorenja, velika njegova ljubav i dobrota koje se očituju već na ovome svijetu, zato: »Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova!« (Ps 118,1).
