Iz bogate arhive starih fotografija Subotičanke Ane Vuković (rođ. Aradski) pažnju nam je privukla fotografija na kojoj je ona s mamom i sestrom. Fotografija je nesvakidašnja, jer se na njoj vide dječja kolica u kojima Ana sjedi. Iako godina fotografiranja nije poznata, Vuković procjenjuje da je nastala 1942./43. s obzirom na to kolika je njezina dob na fotografiji.
Metalni okvir
Kako su izgledala kolica za djecu prije 80 godina, objašnjava nam Ana.
»Bila su to metalna kolica, a gume su bile pune, nisu se mogle probušiti. Sjedalni dio bio je tapaciran skajem«, priča sugovornica i ističe kako im je konstrukcija bila vrlo čvrsta.
»Ta kolica su bila neuništiva. U njima sam gurala i svoju kćerku koja je ‘64. godište. Nisu tad već bila moderna, ali su za dvorište poslužila. Muž mi je bio bravar pa ih je malo zatego, stavio drugi tapacirung i skroz su pristojno izgledala, tako da smo ih koristili.«
Prema povijesnim izvorima, prva kolica za djecu napravljena su 1733., a vukla su ih životinje. Nakon »baby booma« po završetku Prvog svjetskom rata i sve veće uporabe plastike u proizvodnji došlo je i do masovne proizvodnje kolica. Ipak, Ana kaže kako se ne sjeća da su 40-ih godina u Subotici, barem ne u dijelu grada oko Majšanskog mosta gdje su oni živjeli, djeca imala kolica. Navodi samo jedan primjer, ali je u pitanju bilo bolesno dijete koje je moralo biti u kolicima.
Fotografija je vrlo malog formata, otprilike 5x5, a na poleđini ima pečat na kojemu piše »Karol optika Szabadka«.
Kako Ana pretpostavlja, fotografa je vjerojatno pozvalo nekoliko obitelji u ulicu pa su se redom fotografirali.
Iako je i ovdje mala, Ana kaže da joj ovo nije prva fotografija na kojoj se vidi. Koliko joj je poznato, kaže da joj je treća.
Gostionica Tašković
Na fotografiji se vidi i Anina mama Katalin te starija sestra Ljubica. Iako nije sigurna, Ana kaže kako pretpostavlja da je fotografija snimljena u njihovoj obiteljskoj kući u Subotici u kojoj su živjeli još i s ocem Savom te tetkom i tetom.
»Slikano je negdje gdje je bilo lijepo za ostaviti ovake cure sa šeširima«, šali se naša 83-godišnja sugovornica.
Kada se prisjeća svojega djetinjstva, Ana kaže da ne može a da ne spomene pored roditelja i tetu i tetka koji su najprije primili njezinu mamu sa šest godina, a potom joj dopustili da ostane u kući i nakon udaje gdje su im odrastale i kćerke Ana i Ljubica.
»Mamin tata je poginuo u Prvom svjetskom ratu, a mama joj je bila bolesna tako da nije mogla voditi brigu o djeci. Dva sina joj je odgajala svekrva, moju mamu sestra, a drugu sestru neki tuđi ljudi. Lijepo ju je primila teta, ali je ondje morala i puno raditi jer su bili imućni; imali su i kavanu i brijačnicu, a lokal se zvao gostionica Tašković po prezimenu tetka. Vidi se i na ovoj fotografiji da smo svi lijepo obučeni, davali su i na nas«, kaže Ana.
Dodaje sugovornica kako se mama fotografirala povezana, jer su joj se tako oblačile i prijateljice.
J. D. B.
