Za razliku od nekolicine njegovih prethodnika (Kranjčar, Štimac, Bilić), na mjestu izbornika Hrvatske nogometne reprezentacije, Zlatko Dalić (Livno, 1966.) nije bio vrhunski nogometaš. U Jugoslaviji je igrao najviše za Hajduk iz Splita, te nosio majice Cibalie (Vinkovci), Budućnosti (Titograd) i Veleža (Mostar), dok je u 1. HNL nastupao za Varteks (Varaždin) i ponovno Hajduk. Od aktivnog bavljenja nogometom (obrambeni vezni) oprostio se 2000. godine u majici Varteksa i započeo raditi kao pomoćni trener u klubu. Prvi samostalni angažman u istom klubu dobio je 2005. godine, a potom slijede angažmani u Rijeci i Slavenu (1. HNL), te odlasci u inozemstvo: Dinamo (Tirana) i Al Faisly (Harmah). Reprezentativnu karijeru je počeo brusiti kao pomoćni trener Hrvatske U21, a onda se zbiva prijelomni trenutak u njegovom životu i karijeri. Odlazak u Saudijsku Arabiju i preuzimanje vođenja Al Hilala (Riyadh) u kojemu će ostvariti zavidne rezultate i preporučiti se za upražnjeno mjesto izbornika Hrvatske (otkaz Čačiću nakon slabih partija u kvalifikacijama za SP 2018.). Pozvan je, doslovno u posljednji trenutak, za odlučujući gostujući kvalifikacijski susret protiv Ukrajine i praktično bez poznavanja momčadi uspio je zabilježiti pobjedu, te izboriti doigravanje protiv Grčke. Zabilježio je uvjerljivu pobjedu u Zagrebu (4:1) i potom u Ateni odigrao dostatnih 0:0 za plasman na mundial u Rusiji. Potpisao je ugovor s HNS do 30. srpnja iste 2018. godine, formirao svoj stručni stožer (Ladić, Olić) i počeo stvarati temelje momčadi koja će upriličiti prikazanje nezaboravne »ruske bajke«. Na putu do povijesnog finala SP-a Hrvatska je nanizala pobjede protiv Nigerije, Argentine, Islanda u skupini, a potom je eliminirana Danska (osmina finala), Rusija (četvrtfinale) i Engleska (polufinale). Nažalost, san o svjetskom zlatu prekinula je Francuska i Hrvatska se morala zadovoljiti srebrom (najveći uspjeh u povijesti) na opći delirij cijele nacije. Iako su mu nudili brojne basnoslovne inozemne ugovore, Zlatko Dalić je odlučio ostati na kormilu vatrenih i odlučio stvarati novu generaciju. Uslijedila je uspješna smjena generacija, izboren je izravni plasman na SP u Kataru 2022. i finale Lige nacija (ljeto 2023.). Put bliskog istoka poveo je osam senatora iz Rusije i 18 novih nogometaša, istinu govoreći, ispraćen s dosta neodumica glede mogućeg rezultata. Osobito nakon nedolučenog ishoda prvoga susreta u skupini protiv Maroka (0:0), ali fortuna je ponovno bila na strani, sada već bez dileme najuspješnijeg hrvatskog izbornika svih vremena. Uslijedili su trenuci velike sreće protiv Belgije, Japana i posebice Brazila. Opet smo gledali produžetke i rulet penala, a Hrvatska i njen vratar (Livaković), baš kao i u Rusiji prije četiri godine (Subašić), slali su rivale doma. Jedini kiks dogodio se u polufinalu protiv Argentine (0:3), ali je pobjeda u »malom finalu« protiv Maroka (2:1) donijela još jedno odličje (sveukupno treće) na najvećoj smotri svjetskog nogometa. Zahvaljujući mirnom čovjeku na klupi vatrenih, njegovoj staloženosti, odmjernosti i nadasveskromnosti. Izuzev kada su u pitanju veliki rezultati.
Hvala ti, Zlatko. Za sve!
D. P.