Na početku smo još jednoga došašća, koje nas opominje da je blizu Gospodinov dolazak. No, ne samo da je blizu Božić, kada proslavljamo njegovo rođenje, nego nas ovo vrijeme opominje da je i njegov drugi dolazak sve bliže. Uistinu i jeste; kako vrijeme prolazi tako se i mi približavamo susretu s njim. Zato nas advent želi upozoriti da se za taj susret treba pripraviti.
Vrijeme da se iz sna prenemo
Došašće je vrijeme koje poziva na budnost, zato su mu obilježje mise zornice, koje na simboličan način žele podsjetiti vjernika da nema odmora i opuštanja dok iščekuje susret s Gospodinom. Liturgija riječi prvoga dijela došašća i stavlja naglasak na budnost i pripravnost zbog drugoga Kristovog dolaska. Tako Isus u evanđelju prve nedjelje opominje svoje učenike da će ponovni dolazak Sina Čovječjeg biti iznenadan, te da će zateći ljude u svakodnevnim poslovima (usp. Mt 24, 37-44). Tada neće biti vremena za priprave ili neke promjene nego će Gospodin gledati što je do tada učinjeno. Stoga će nekoga uzeti a nekoga ostaviti. Da ne bismo bili među onima koji su ostavljeni, Isus upozorava: »Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi« (Mt 14,44). Zbog toga je cijeli kršćaninov život priprava za taj trenutak Gospodinova dolaska. No, kršćanin zaboravi da živi za vječnost, da je njegov put usmjeren k susretu s Gospodinom, pa se zabavi prolaznošću, okupiraju ga stvari koje su vrijedne samo iz zemaljske perspektive, pa nas svako novo došašće podsjeća što je to čemu treba težiti. Mi smo poput domaćina koji spava u trenutku kada mu kradljivac dolazi, a Isus nas poziva na budnost, jer ne znamo ni dana ni časa Gospodinova dolaska. Zato nam je potrebna opomena da se iza sna prenemo dok još nije kasno.
Hoditi s Bogom
Svaka nova zornica ovog adventa poziv je na budnost i spremnost za susret s Kristom. Iako nas liturgija riječi poziva na pripravnost za budući Kristov dolazak, tu pripravu ne smijemo odgađati za buduća vremena. Prvo jer ne znamo kada će se taj drugi dolazak dogoditi. Možda je baš ovo vrijeme u kojemu živimo i vrijeme njegove pojave. Ta nas neizvjesnot potiče na stanje stalne spremnosti, kako nas ne bi iznenadio. Ako li se i ne dogodi njegov drugi dolazak u naše dane, svakako će se svatko od nas jednom s njime susresti oči u oči, a tada će biti važno svako naše djelo i način na koji smo proživjeli svaki naš dan. Zato je budnost način života svakoga kršćanina, jer želi i treba biti spreman za susret s Kristom.
Također, vjernik zna da je svakim danom sve bliže susretu s Kristom, kao što podsjeća i sv. Pavao u poslanici Rimljanima, te da ako je do sada i bio poput usnulog gazde, došlo je vrijeme da se od sna prene. Pavao nas podsjeća: »Noć poodmače, dan se približi! Odložimo dakle djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti. Kao po danu pristojno hodimo, ne u pijankama i pijančevanjima, ne u priležništvima i razvratnostima, ne u svađi i ljubomoru, nego zaodjenite se Gospodinom Isusom Kristom« (Rim 13, 12-14).
Biti budan i spremno čekati Gospodina je borba, zato nam treba oružje. A to oružje je ljubav, dobra djela, molitva, oružje je Bog s kojim želimo hoditi stazom svoga života, te nastojati svidjeti mu se u svemu, da svijet vidi da nas on vodi kroz život. Ovo liturgijsko vrijeme, u kojem smo polako zakoračili, samo nam je podsjetnik za čega i kako kršćanin treba živjeti.
