Susret hrvatske katoličke mladeži u Bjelovaru koji je imao geslo »Srca gore« održan je 17. rujna, a okupio je po broju prijavljenih oko 7.000 mladih. Mladi su imali organizirano upoznavanje i molitveni susret, te zajednički ručak u župama Bjelovarsko-križevačke biskupije koje su bile domaćini brojnim gostima. Potom su sa svih strana stigli u Bjelovar, gdje su imali obilazak grada i odmor, te procesiju do stadiona i animirani pretprogram. Vrhunac susreta bilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak, a koncelebranti su bili brojni biskupi, među kojima i apostolski nuncij u Hrvatskoj nadbiskup Giorgio Lingua, predsjednik Hrvatske biskupske konferencije nadbiskup Želimir Puljić, zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, te brojni svećenici. Apostolski nuncij je ovom prigodom pročitao poruku pape Franje i između ostaloga poručio mladima: »Ustanite i posvjedočite s radošću da Krist živi«.
Među mladima bilo je i nešto više od 30 mladih iz Subotičke biskupije, a njih je vodio povjerenik za Pastoral mladih Subotičke biskupije vlč. dr. Marinko Stantić koji je rekao: »U jednom momentu tijekom slobodnog vremena predsjednik OO vlč. Zoran Grgić animirao je mlade na ples i zajedništvo. Nisu bile samo duhovne pjesme nego i svjetovne, a mladima nije ni kiša smetala nego su Bjelovarom vladali radost i zajedništvo«. 
Iako su ovakvi susreti mladih obično trajali dva dana, organizatori su preventivno (zbog korone) odlučili da to bude jedan dan, budući da su mladi obično spavali u obiteljskim kućama, što je bila dodatna mogućnost za upoznavanje i druženje, pa i jačanje vjere vidjevši da ima još onih koji razmišljaju kao oni sami. Kiša ih je pratila gotovo cijeli dan, te je dio programa bio izmijenjen, ali mladima kao da to nije smetalo. 
»Puna sam dojmova iz Bjelovara. Iako nas je kiša pratila cijeli dan, mi smo se trudili ne gubiti veseo duh. Bilo mi je lijepo obilaziti štandove, ‘sajam duhovnosti’, gdje su bili različiti crkveni redovi za koje možda nismo prije čuli. S osmijehom na licu dijelili su nam medaljice, poticajne molitve i knjižice što je i nama uljepšalo dan. Nakon toga išli smo na stadion na sv. misu uz mnoštvo mladih oko nas i s misom smo završili ovogodišnji susret u Bjelovaru. Posebno mi se dopalo zajedništvo i radost koja je vladala među nama. Mislim da tu gorljivost naših srca nitko nije mogao ugasiti, ni umor, a ni kiša. Zbog te radosti, upravo taj moment mi je nezaboravan – moment odlaska na stadion i iščekivanja početka mise«, kazala je Ivana Vukov.
Vrlo slično mišljenje ima i Lucija Horvacki koja je prvi put sudjelovala na ovakvom susretu. 
»Kada sam saznala da će se ove godine održati SHKM u Bjelovaru, privuklo me je jer nikada ranije nisam bila na tako velikom susretu katoliče mladeži. Nisam imala neki jasan cilj odlaska na to hodočašće, samo sam znala da želim ići. Kiša nam je od početka stvarala brigu kako će sve proći, a na kraju nam i uskratila neke stvari. Kada sam stigla u Bjelovar i vidjela bezbroj vedrih i nasmijanih lica časnih sestara, svećenika i mladih, ispod kabanica i kišobrana, shvatila sam da nam ta kiša neće pokvariti susret. Sveta misa mi je zaista bila za pamćenje, stajati na kiši, a ne osjećati ništa osim radosti i zahvale što je toliko nas skupa, to je nešto što se ne zaboravlja. Zaista je cijeli susret bio blagoslov, radujem se sljedećem«, poručila je Lucija. 
A sljedeći susret će, kako je najavljeno, biti krajem travnja ili početkom svibnja 2024. godine u Gospiću.
Ž. V.