Ispod ploče s nazivom mjesta na ulazima u Čantavir i Bačko Dušanovo krajem prošloga mjeseca stajale su također ploče na kojima je, na srpskom i mađarskom, pisalo: »Skupljači starog gvožđa i prodavci koji nude robu od kuće do kuće nisu poželjni u selu«. Nekoliko dana kasnije lošodošlica navedenim osobama uklonjena je ispod ploča na ulazu u Čantavir i Bačko Dušanovo. Za Picokijadu, koja će biti održana od 24. do 26. lipnja, gradske vlasti Đurđevca (mjesta u Podravini, između Virovitice i Koprivnice) vlasnicima ugostiteljskih objekata zabranile su »izvođenje i reproduciranje cajki« u objektima i na terasama. Bačko Dušanovo je prema posljednjem popisu (2011.) imalo 741 stanovnika, Čantavir (2011.) 6.951, a Đurđevac (2021.) 7.386, te bi se po kriterijima najvećeg dijela geografa-laika lako dali svrstati u ruralna naselja, a ruralna naselja, po smatranju većine ovdašnjih »stereotipičara-profesionalaca«, utvrde su patrijarhata, konzervativizma i svega onoga što se opire suvremenom.
Što se Subotice tiče, stvar je nešto drugačija: i grad je, ali i »najveće selo u Europi«; i suvremen, a opet konzervativan. Ispod ploča na ulazu u grad ne piše ništa slično onomu što je pisalo u Čantaviru i u Bačkom Dušanovu, a skupljači starog željeza neometano špartaju sokacima i nude otkup po najpovoljnijim cijenama. Čak su i megafone kupili da se ne moraju drati. Što se, pak, cajki (do sada nedefinirani tip glazbe, najsličniji onome kojega izvode kreštaljke) tiče... Oooo, pa to u ovom gradu nikad nije bio problem. Dapače, deru sa svih strana kao da ih žive deru. Što bi rek’o Zdravko: Derem danju, derem noću.
Pa ipak, nešto u ovom gradu neodoljivo podsjeća na primjere iz navedenih mjesta. Zapravo, po svojoj naravi predstavlja miks između Divljeg zapada i Sovjetskog Saveza, odnosno današnje Putinove Rusije, pune smijeha i slobode. Riječ je o – možda niste znali, jer se o tome nije puno ni pričalo, a i zašto bi kad i tako nikoga to ne zanima – privremenoj nemogućnosti održavanja ranije ugovorenih javnih nastupa u razdoblju od sredine do kraja ovoga mjeseca, što se uglavnom događa pod parolom »Stranče, ovaj grad je odveć mali za nas dvojicu« (Divlji zapad), odnosno šutke i bez ikakvog objašnjenja (Staljin, Putin, Grad Subotica). Nakon epizode Grkljan i betonske cipele u kojoj je bivši gradonačelnik Bogdan Laban kao nitko prije njega obrukao Suboticu, stavivši je na naslovne strane svih domaćih i regionalnih novina, na šerifovsko-diktatorski način slično je uspjelo i N. N. osobi (tko li bi to mogao biti?) koja u javnosti nije demantirala objede da je upravo ona odgovorna za otkazivanje na neodređeno vrijeme priredbe pod nazivom Priče i pesme u izvedbi ozbiljnog šaljivdžije Zorana Kesića, a koja je trebala biti održana na Ljetnoj pozornici na Paliću 17. dana ovoga mjeseca.
Iako, pozivajući se na vlastita saznanja, Zoran Kesić tvrdi da mu je Priče i pesme otkazao »neki čovek na najvišem nivou gradskih vlasti Subotice« s internim obrazloženjem »s kojim pravom je neko uopšte zakazao nastup te budale« niti inicijali N. N. neće biti manje neprecizni u profiliranju lika i duha nama nepoznate osobe koja je spremna na takvo što. Takav lik i duh, naime, poznat je stoljećima i tisućljećima na svim meridijanima i po svojim vanjskim postupcima najsličniji je biću koje kao da je nastalo križanjem suncokreta, pingvina i buldoga: stalno se okreće prema vlasti i uvijek joj plješće, usput režeći na sve koji ne misle da treba raditi isto. Pa ipak, ma koliko naizgled ponosna i dostojanstvena bila, takva je osoba u dubini duše žalosna i uplašena, pa joj možda najbolje odgovara ime Tugomir. Boji se, naime, Tugomir mnogo toga, a prije svega vladara i za svoju karijeru, pa mu je otud, naravno, i žao što propušta sve ono što imaju ljudi oko njega: vedro raspoloženje i smijeh prije svega. Takva kombinacija emocija (strah i tuga) kod Tugomira, logično, stvaraju osjećaj frustracije, jer i sam vidi za što je zakinut. Vidi i on, makar i krajičkom oka (ili potajno na Youtubeu), ono što vidi svatko tko vidjeti hoće: da Zoran Kesić kada god poželi s Božanskog svlači nevidljivo ruho i pred javnost ga izlaže mentalno i duhovno ogoljenog, k’o od majke... Vidi naša tužna N. N. osoba i da se ljudi tome smiju i da se Kesićeva popularnost hrani upravo manama klike oko Božanskog, kakvoj i sam pripada. I što će naša tužna, uplašena i frustrirana osoba nakon svega toga: povući se u svoj kabinet, iskoristiti moć vlasti kada joj je već dana i iz čistog bijesa – potajno (poput Putina!), ali nedvosmisleno (poput istog) – zabraniti pod izgovorom nekakvih privremenih radova na Ljetnoj pozornici ono čemu bi se u drugim okolnostima možda i sam smijao. Samo da smije. I eto ti onda Subotice opet na vrhu opskurnih vijesti. Čak i iznad Čantavira i Đurđevca.
Z. R.