Razdoblje »gozbi i gojenja«, kako ja zovem slavlje koje traje, bar kod nas Subotičana, od Božića 25. prosinca do 14. siječnja (»pravoslavne Nove godine«) uskoro se završava. Na TV postajama sve više slušam razne prigodne savjetnike i stručnjake kako izgubiti višak tjelesne težine od dva-tri kilograma koju su skoro svi (čast izuzecima!) »nakupili« za vrijeme slavlja. Jedna od novogodišnjih želja koju često čujemo: »od nove godine počinjem ozbiljnu dijetu!«. Ova riječ je posljednjih pedesetak godina postala svojevrsni hit. Kao mladić, znao sam samo za zabranu konzumiranja pojedine vrste hrane, recimo neki liječnici su »ustanovili« da sam alergičan na sve vrste mesa osim konjskog, pa sam izvjesno vrijeme samo takvo meso jeo. Danas znamo, ima ljudi koji iz raznih razloga uopće ne jedu meso – vegetarijanci, vegani. No, zapravo, što znači riječ dijeta? Konzultirao sam rječnike stranih riječi na dva jezika: riječ dieta ili dijeta, diaeta grčkog podrijetla (osnovno značenje: način života) ima trostruko značenje: 1. režim ishrane ograničen na pojedine vrste namirnica uz isključenje drugih, u cilju liječenja ili mršavljenja (jelovnik hrane za određene zdrastvene svrhe); 2. staro u nekim zemljama skupština, zemaljski sabor; 3. staro u nekim zemljama dnevnica člana parlamenta, zastupnička dnevnica. Na netu uglavnom govore o raznim vrstama dijete u zdravstvene svrhe, i o »vjerskim dijetama«: postu, židovska košer hrana, islamski halal (znači dozvoljeno). Hrana je osnovna potreba ljudi, životinja ali i biljaka; ako nje manjka, dolazi do slabljenja, čak i umiranja. Postoje razdoblja u razvoju civilizacije kada je kanibalizam bio prihvaćen. Ako sudimo po arheološkim nalazima, ženski ideal pećinskih ljudi bila je debela, gojazna žena npr. »willendorfska Venera«. U narodu se smatralo da je takva žena sposobna za rađanje, tj. da je »plodna«. Nasuprot tome, moderna ženska ljepota je mršava žena, koja i nakon rađanja treba vratiti prijašnju formu, jer onda je uspješna. Čitao sam da postoji i »dijeta pećinskih ljudi«, ali ne govori se treba li rezultat takve dijete biti vilendorfska ili Venera s Rodosa. No, da budem u trendu, i ja ću preporučiti neke dijete iz »zdravstvenih razloga«!
Dijeta od reklame i politike
Komercijalne reklame postale su svakodnevne na raznim pisanim i elektroničkim medijima, mene često dovode do bijesa, pa recimo promijenim kanal na TV-u. No, često ni to ne pomaže jer »reklameri« su to prokužili i skoro u isto vrijeme daju EPP programe na različitim kanalima, čak i na »državnim« programima (koje mi financiramo, a ne reklame!). Nemam pristupa umjetničkim kanalima, pa kazališne predstave, opere i balete uglavnom gledam na netu. Neki dan sam skoro »eksplodirao od bijesa« kada su usred jedne arije ubacili određenu reklamu, no to riješim jednim »klikom« i psovkom. Još je gora situacija kada prekinu predstavu na »samo 4-5 sekundi« radi neke »nove sjajne dijete bez šećera«. Često tražim određene recepte raznih nacionalnih kulinarstava, pa mi se pojavljuju reklame. Kada kliknem odbijanje, Google me »anketira« zašto mi ne treba ova reklama! Obećaju da se neće više pojaviti, do sljedeće prilike. Koliko znam, krivi su tzv. kolačići, cookis; smatrajući to nevažnim, ranije sam to prihvaćao! Političko reklamiranje, koje se zove kampanja je slično komercijalnim: »prihvati moju politiku živjet ćeš bolje, imat ćeš ceste, uredno zdravstvo, školstvo, redovitu isplatu mirovine itd.; ako glasaš za oporbu oni će sve to upropastiti kao što su to ranije uradili dok su bili na vlasti«. Budući da su i u »najomiljenijem« susjedstvu na proljeće također važni izbori, »tekstovi političkih reklama« su skoro identični. Dijeta: ne gledaj ništa!
Dijeta od »megalomanije«
Neki dan se naša prijestolnica, uz najvišu kulu i najveći pravoslavni hram, obogatila još jednim objektom »najvećim na prostorima Balkana«, otvorenim klizalištem na Trgu Republike. Na žalost, spomenik koji zovu »Konj« ne može vidjeti radosne klizače, jer gleda prema Narodnom kazalištu (možda bi se trebao zimi okrenuti, kada klizalište radi). Spomenuti teatar, kao i novosadski, ima i stalne ansamble za operu i balet. Osim ovih, još se u Nišu ponekad izvode gostujuće opere. To će biti izvodljivo i u našem subotičkom velikom kazalištu, kada bude gotovo. Neki dan sam gledao baletnu predstavu koja se izvodila u operi Stara Zagora. Ponovo sam »guglao« i saznao sljedeće: grad se nalazi u susjedstvu, u Bugarskoj, i ima oko 140 000 stanovnika, u istoj državi ima osam opernih kuća na 7,3 milijuna stanovnika. Glavni grad Sofija, pak, ima četiri linije metroa. Poželio sam tako da naš Dvostruki predsjednik vikne: imamo više zgrada opere i linije metroa nego Bugarska!
