Na početku smo došašća, vremena u kojemu se pripremamo za proslavu najradosnijega blagdana, Božića, ali i vremena koje nas podsjeća da će doći i taj dan osobnog susreta s Kristom, te da se i za to treba pripraviti.
Ono na čega se posebno stavlja naglasak u ovo vrijeme je budnost. Mise zornice su simbolički podsjetnik vjernicima da moraju biti budni u duhovnom smislu, jer ne znaju u koji će čas Gospodin ponovno doći. Budnost je, naravno duhovnoga karaktera, ona znači neprestanu ustrajnost oko svoga napretka glede vjere i morala, odnosno napretka u vršenju Božjih zapovijedi. Zato i došašće započinje čitanjem ulomka iz evanđelja u kojemu Isus poručuje: »Stoga budni budite i u svako doba molite« (Lk 21,36). Krist, kada ponovno među nas dođe, ne želi nas naći pozaspale.
Briga za duhovni napredak
Čovjek teško shvaća ovaj poziv na budnost, jer sve teže pravi razliku između brige za duhovno i materijalno. To nas ne treba čuditi, jer je običnom čovjeku život težak. Malo je među nama onih koji teže za luksuzima i profitima, većina su oni koji vode bitku za opstanak. Brinu kako preživjeti od plaće do plaće, kako osigurati djeci život u kojem neće mnogo osjetiti oskudicu, kako sačuvati posao, zdravlje. Opterećeni egzistencijalnim problemima, ljudi sve manje misle na duhovno. Ipak, kolike god brige da nas muče, sve ima rješenje u Isusu Kristu. Njegova ljubav nema granice i on ne ostavlja nikoga tko se u njega pouzdaje. Stoga svoje probleme treba staviti u njegove ruke, moliti i vjerovati da će on uistinu pomoći. Pa kada budemo tako gledali na život, onda ćemo pronaći više vremena da se pozabavimo svojom duhovnošću. Shvatit ćemo da sve o Bogu ovisi, a naše je da slijedimo njegove zapovijedi, da nastojimo oko dobrih djela, da mu vjerujemo, naposljetku i da se pripremamo za susret s njim.
Ozbiljno treba uzeti Isusove riječi: »Pazite na se da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama te vas iznenada ne zatekne onaj dan jer će kao zamka nadoći na sve žitelje po svoj zemlji« Lk (21,34). Kada će doći taj dan nitko ne zna, zato za njega trebamo biti pripravni u svakom trenutku.
Vrijeme je za zaokret
Početak došašća podsjeća nas da nema vremena za odgađanje pripravnosti. Sve nam je preče od duhovne priprave za susret s Kristom, a sve je, u stvari, manje bitno. Odgađamo, čekamo bolja vremena, čekamo da nam Bog pomogne da sredimo svoj život, a mi ćemo onda početi više moliti i obraćati pozornost na svoj duhovni rast. No, tada bi moglo biti prekasno, zato nemojmo stavljati sve ispred Boga i svoje duhovnosti, napravimo zaokret. Početak došašća je pravi trenutak da se počnemo time baviti.
Što činiti, pitamo se, kako napraviti taj zaokret? Nikakva posebna očekivanja Bog od nas nema, već traži da živimo onako kako smo u vjeri poučeni još kao djeca. Sve što smo slušali treba provesti u životu. Tako kaže i sv. Pavao: »Primili ste od nas kako treba da živite da biste ugodili Bogu. Vi tako i živite pa sve više napredujete!« (1Sol 4,1). A redovito sudjelovanje na euharistiji i čitanje Božje riječi podsjeća nas i produbljuje naša stara znanja o tome kako je Bogu milo da živimo.
Budnost se vježba. Priprava za susret s Kristom traje do kraja života, to se ne može za jedan dan, niti za jedno došašće. Ovo vrijeme pred Božić samo nas podsjeća da se trebamo početi pripravljati, a one koji već jesu započeli, ohrabruje da nastave.
