Splitskom alejom na Paliću nekada je prometovao (za Subotičane nikad prežaljeni) tramvaj, i između današnje poslastičarnice i trgovine preko puta izlazio na Horgoški put, što se vidi i na lijepoj razglednici iz 1909. godine. Najljepše tramvajsko stajalište, na kraju Splitske aleje u blizini jezera, srećom je opstalo i danas, pola stoljeća nakon što se na subotičkim ulicama posljedni put začulo prepoznatljivo tramvajsko zvono. Stariji Subotičani dobro se sjećaju tog upozoravajućeg glasnog zvuka, opravdano glasnog, jer su se u povijesti tramvajskog prometa doista događale nesreće s pješacima, čak i pogibije, što je ostalo zabilježeno u kronikama lokalnog tiska. Takve tragične drame događale su se čak i u centru grada, gdje su se vozila sporije kretala.
Učestala zvonjava, od ranog jutra do kasne večeri, nije baš svima prijala. Pouzdano je, uz svu buku kotača i kočnica vozila na šinama u krivini, smetala jednoj gospođi, koja je šezdesetih godina stanovala u lijepoj vili na kutu aleje, gdje se danas nalazi trgovina. Potražila je mirniji kutak za kuću na Paliću i odselila se, a priča o njenom iskustvu s palićkim tramvajem ostala je potomcima.
Vila je, kao što se vidi uspoređivanjem stare i nove fotografije, izmijenila svoj autentičan izgled s kojim je nastala koncem devetnaestog ili početkom dvadesetog stoljeća; oba se podatka spominju u palićkim kronikama. U opticaju su i dva imena graditelja: Kramer i Krausz – što je dodatni povod daljim istraživanjima. Na staroj razglednici napravljenoj 1909. godine označena je Krauszova prodavaonica, ali ovaj podatak ne potvrđuje i vlasništvo nad objektom.