Prema jednoj od mnogobrojnih definicija groblje je mjesto mira i vječne tišine i na specifičan način svojevrsna otvorena knjiga povijesti svakoga grada.
Konkretno govoreći o Subotici i povijesti mjesta za pokapanja mrtvih na njezinom teritoriju postoje određene, nažalost još uvijek faktički nepotvrđene spekulacije. Ako bi se govorilo o tzv. starom groblju, koje se spominje u pisanim zapisima iz 16. vijeka, onda se ono nalazilo kraj današnjeg Karađorđevog puta, omeđeno ulicama braće Majera, Stipe Grgića i Franje Kuhača. Opet prema povjesničaru Istvánu Iványiju prvo rimokatoličko groblje se nalazilo na mjestu današnje kapelice Sv. Roka u Ulici Matka Vukovića. Potom se ono izmještavalo malo prema jugozapadu, omeđeno današnjim ulicama Matije Gupca i Harambašićevom. Ovo groblje je bilo posvećeno 1741. godine, a 3. listopada iste godine je prikupljen prilog za ograđivanje kako stoka ne bi slobodno šetala po njemu i tako vrijeđala pijetet preminulih stanovnika grada. Nekoliko godina kasnije, 1777., i ova grobljanska lokacija je izmještena, sada već izvan urbanog naselja, na tri nove površine (rukopis iz 1785.).
Prvo: Staro Bajsko, ime je dobilo jer se prostiralo kraj puta za Baju
Drugo: Židovsko, kraj Halaškog puta (danas Karađorđev put)  
Treće: Staro Senćansko, kraj Senćanskog puta
Uz navedena nova gradska groblja, na karti grada iz 1879. godine jasno se vide lokacije još dva vječita počivališta:
Četvrto: Pravoslavno (postoji zapis od 1. ožujka 1777.), uz današnju Dudovu šumu 
Peto: Kersko (prvi pomen 1786.), zvano još i groblje kraj Topolskog puta
Sva navedena subotička groblja nalazila su se na »brežuljcima«, najvišim kotama gradskog terena na kojemu su bile i četiri bare čiji su se jarkovi odlivali u Mali Palić (Visinska razlika po 5 i više metara). 
Kasnije se navodi postojanje još jednog groblja.
Šesto: Aleksandrovo
(Podaci su korišteni iz specijalističkog rada dipl. ing. arh. Antuna Rudinskog: Subotička groblja i nadgrobni spomenici).
Od spomenutih šest gradskih grobalja, četiri se i danas nalaze na svojim prvobitnim lokacijama (Kersko, Židovsko, Pravoslavno i Aleksandrovo), a Bajsko je pomjereno dalje na zapad dok se Senćansko nalazi u južnom dijelu Subotice. Zahvaljujući ažurnosti djelatnika JKP-a Pogrebno, sva gradska groblja su lijepo uređena, a sukladno financijskim mogućnostima nastoji se još više uraditi na kvaliteti njihovog održavanja. Poseban vizualni ugođaj može se doživjeti tijekom blagdana Svi svetih (1. studenoga), tjedan dana prije i poslije ovoga datuma, kada sva vječna počivališta Subotičana posjećuju njihovi najbliži i pale na tisuće svijeća u znak sjećanja na one kojih nema više u zemaljskom bitisanju. Jer, nemojmo zaboraviti da ukoliko posjećujemo i njegujemo njihove vječne kuće, mrtvi žive zauvijek u nama.     
D. P.