Redove ove rubrike posvećujem Ratku Rackoviću (1946. – 2017.), kroničaru i neumornom istraživaču prošlosti, čovjeku koji je obilježio dokumentaristički i povijesni život ne samo Rume nego i čitavog Srijema. Meni osobno na početku novinarskog rada pomogao je u istraživanju povijesti Rume, znamenitih ličnosti, Hrvata s Brijega, te hrvatske udruge iz Rume. Racković je bio zaljubljenik u prošlost, prije svega Golubinaca gdje je odrastao, a zatim i Rume u kojoj je živio. A interesiralo ga je mnogo toga što je prošlo, ali i onoga što je pomalo zaboravljeno. Istražujući u arhivima, prikupio je ogromnu građu o Golubincima koju je publicirao u knjigama Pomeni i trajanja 1 i 2, zatim Škola i školarci u Golubincima koja je objavljena posthumno. Neke od njegovih knjiga su Vojnovići trgovci i posednici, a knjigu Hrvati u Rumi na Bregu objavilo mu je 1999. godine HKPD Matija Gubec iz Rume. Isti izdavač je 2007. godine objavio i njegovu knjigu Doseljavanje i duhovni život Hrvata u Rumi. Surađivao je sa Zavičajnim društvom Stara Beška, s KID-om Pčesa. Svoje tekstove je objavljivao u Sremskim novinama, Ru-7, Šlosu, Vesniku Zavičajnog društva Ruma, Zborniku Zavičajnog muzeja Ruma i mnogim drugim. Riječju, ostavio je trajan trag i poticaj mladim istraživačima da nastave istraživanje lokalne povijesti. Rumljani ga se s ponosom sjećaju i upravo je to bio razlog što su se prošloga tjedna u Gradskoj knjižnici Atanasije Stojković okupili njegovi poštovatelji, brojne kolege, prijatelji i suradnici kako bi evocirali uspomene na njega. Tog dana u rumskoj knjižnici Ratkovi prijatelji iz Rume, Golubinaca, Inđije, Stare Pazove, Šimanovaca, Batajnice... govorili su anegdote nastale prilikom druženja s njim. I kao što su rekli na kraju druženja, o Rackoviću će se tek govoriti i pisati s obzirom na to da je iza sebe ostavio potpuno uređenu bibliografiju. U to sam sigurna, kao i u činjenicu da je njegovim odlaskom Ruma izgubila rijetkog zaljubljenika u prošlost, koji je svojim vrijednim radom dao veliki doprinos čitavom Srijemu. 
S. D.