Ako se, onako u dokolici, ponekad zapitate kako se nešto može uraditi protuzakonito kako bi kasnije sve bilo po zakonu, prošećite do tri ruševine u Ulici Braće Radić gdje su donedavno, na brojevima od 41 do 45, bile kuće. Zoran je to primjer kako se do najjednostavnijeg rješenja stiže detaljno razrađenim, dakle kompliciranim putem.
Priča, slično onima iz ulica Sándora Petőfija i Dimitrija Tucovića, ide ovako: Republički zavod za zaštitu spomenika kulture proglasio je 11. srpnja ove godine Ulicu Braće Radić za prostorno kulturno-povijesnu cjelinu, odnosno stavio ju je pod zaštitu, a Skupština grada na sjednici od 10. listopada usvaja odluku o izmjeni Plana detaljne regulacije upravo za taj prostor, odnosno daje zeleno svjetlo buldožerima da mogu ući u njega. Da bi sve kasnije bilo po (lokalnom) zakonu poslužio je, naravno, Međuopćinski zavod za zaštitu spomenika kulture koji kuće na tom prostoru proglašava »dotrajalima, neuvjetnim i nesigurnim za stanovanje«, te da se kao takve mogu urušiti kao i da njihova rekonstrukcija nije moguća.
Znam, zvuči gotovo nevjerojatno, ali nekim čudom u ovoj priči odjednom se pojavljuje privatna građevinska tvrtka DG Company koja je dobila dozvolu za rušenje spomenutih objekata, a koju je potpisala ravnateljica Međuopćinskog zavoda za zaštitu spomenika kulture Leda Silling. Ne čekajući da se tinta s potpisa osuši, DG Company iskoristio je priliku i porušio spomenute kuće.
Tu, međutim, nije kraj ove bajke za DG Company, a nije ni početak na kakav smo od njih navikli: srušili u centru grada, uzurpirali javni prostor bez isticanja ploče, izgradili i gotovo. Ma, neee! Pa bilo bi to odveć prozirno čak i za takve likove. Ipak je ovdje riječ o, kako se ono kaže, »prostorno kulturno-povijesnoj cjelini«; ipak je snaga odluke Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture jača od Međuopćinskog. I bi tako. Taman kada su buldožeri DG Companyja već odradili svoj posao, Republički zavod za zaštitu spomenika kulture nalaže svom međuopćinskom bratu da »poduzme mjere« kako bi se »prostor vratio u prijašnje stanje«! 
Smijao se ili psovao čovjek na ovo, na nečemu ovoj ekipi ipak treba skinuti kapu: zlouporabi zakona s ciljem njegove provedbe. Svaka čast!
Naime, nalog Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture da se »prostor vrati u prijašnje stanje« lako se može protumačiti kao zeleno svjetlo DG Companyju da mirno nastavi tamo gdje je stao, jer će Međuopćinski već »poduzeti mjere« da budući objekti budu usuglašeni s propisanim uvjetima, što, uostalom, u izjavi za Radio Slobodna Europa već i najavljuje ravnatelj DG Companyja Igor Dulić.
Ostavimo li po strani čitav niz nezakonitosti koje su od starta uzidane u ovu priču, kao i one o odgovornosti koje će, eventualno, u budućnosti tek biti predmet istrage, procesuiranja i sankcioniranja, a sjetimo li se nedavnih i spomenutih primjera zgrada kod Gimnazije, na mjestu bivše pivnice Rog ili pak Hajzlerovog kupatila, lako se može doći do zaključka koji se nameće sam po sebi: izvan skupštinskih klupa Srpska napredna stranka i Savez vojvođanskih Mađara najčvršćeg koalicijskog partnera ima u DG Companyju, a za armaturu tog stanja podjednako služe nadležne republičke i lokalne institucije.
Z. R.