»Eeeej, debeli, gdje si, što radiš? Čitaš li što po ovoj vrućinčini?«
»Haj, matori, čitam nego što. Dva-tri puta tjedno. Evo baš završavam Novakovog Ciganina, ali najljepšeg.«
»Aaaaa, to je ona dvostruka spika o odnosima Hrvata i Roma u Međimurju i zajedničkom odnosu prema migrantima. Pusti te svjetske teme. Znaš kako se veli: čitaj lokalno da bi se obrazovao globalno, he-he. Uzmi, recimo, Obavijest o pravilnom odlaganju komunalnog čvrstog otpada u tipske posude po zgradama.«
»Što je to? Nisam čuo. Tko je objavio?«
»Čistoća i zelenilo.«
»Nemoj zezat. Imaš li ga?«
»Nemam. Ali kad nabavim i pročitam, posudit ću ti.«
»Pa otkud znaš za ovo? Znaš koliko sam lud za lakom edukativnom literaturom.«
»Znam, znam. Zato ti i kažem. Vidio sam na Subotica.comu.«
»E, jmbg, nešto me zeza net ovih dana, možda zato što ga nisam platio. Iiii, što kažu?«
»Kažu da su počeli s dijeljenjem Obavijesti po zgradama na Radijalcu i Prozivki kako bi educirali građane da u kontejnere ne odlažu kabasti i građevinski otpad, a da sav ambalažni otpad prije odlaganja svedu na najmanju moguću zapreminu.«
»Šjuuu, fantastično! I što još kažu?«
»Kažu da kartonski otpad treba presaviti, a plastičnu ambalažu prešati prije no što se baci u kontejner. I još kažu da imaju nekoliko lokacija na Prozivki i Radijalcu, primjerice u ulicama Petra Lekovića i Šumskoj, gdje se konstantno pojavljuju velike količine nagomilanog otpada oko kontejnera, koji nije od građana iz zgrada, već je to otpad koji donose korisnici poslovnih prostora ali i drugi prolaznici koji dolaze automobilima ili poluprikolicama i lageruju otpad pored kontejnera ili u već prepune kontejnere.«
»Jeo te, stoka! Zbog toga na takvim lokacijama moraju više puta tjedno prazniti kontejnere, pa opet ne mogu sve postići.«
»Baš to. Kako znaš? Ti si ipak čitao izjavu rukovoditelja Radne jedinice Planiranje i razvoj u Čistoći Nikole Jovičića.«
»Nisam, rogonje mi. Nego se logički da zaključiti s kakvim su problemima suočeni. Nego, jel piše nešto o planovima, investicijama? Znaš, to se obično nalazi na kraju ove vrste beletristike.«
»Ne. Kakvi planovi, investicije?«
»Paa, što ja znam... o povećanju broja kontejnera, kupovini tipskih kanti u koje možeš posebno ubacivati plastiku, staklo, hartiju... Ma, znaš, to svako selo u Mađarskoj ima.«
»Mislim da ne. Toga na sajtu nema.«
»A jel piše nešto o nepokošenom korovu, posebno kada je riječ o onom ispred napuštenih kuća ili na praznim placevima? Jel piše nešto o povećanju broja komunalno-higijenskih izvršitelja koji će na raspolaganju imati veći broj suvremene mehanizacije predviđene za te namjene?«
»Ni to nisam vidio.«
»Pa dobro, ima li makar slova o tome da će komunalna policija ili neke druge za to ovlaštene službe sankcionirati one koji oko grada i u samom njemu bacaju otpad gdje stignu i tako polako grade divlje deponije?«
»E, jeo te, ti sad u sitna crijevca zapeo raspravljati o strukturi rečenice, stilistici i psihološkom profilu ovoga djela, a još ga nisi ni vidio. A svakako je riječ tek o Obavijesti I.«
»Obavijest I.? Znači, bit će i Obavijest II.?«
»Naravno. Tamo ćeš imati lijepo napisano sve o čemu se raspituješ.«
»Kada?«
»Pred izbore.«
Z. R.