Poznati pjesnik Dezső Kosztolányi svoje stihove posvetio je i Palićkom jezeru. Evo samo djelića pjesme o Paliću: »Jezero vilinskih tajni puno, Čudesno jezero to!...«. Palić je oduvijek bio ispunjen legendama i maštovitim pričama, već od onih o postanku jezera, pa do kazivanja o bunarima i(li) izvorima u jezerskom dnu. Gyula Szöllősi u knjizi Jezero Palić, odumiranje i sanacija bilježi jedno od predanja: »Prema usmenoj predaji nalazio se još oko 1750. godine na mjestu današnjeg jezera pjeskoviti pašnjak, gdje su pastiri napasali ovce. Radi napajanja svojih stada oni su na dubljim mjestima kopali bunare. Pošto je voda bila slana, ovce su je rado pile. Prilikom kopanja jednog takvog bunara naišli su pastiri na bogati vodonosni sloj i voda koja je navirala preplavila je čitav pašnjak, ispunila plitki basen – pa se tako stvorilo jezero. Jezero je, naravno, nastalo znatno ranije nego što narodno vjerovanje kazuje, ali se može pretpostaviti da je voda za vrijeme vrlo suhih godina skoro sasvim ili potpuno presušila i da predanje o postanku jezera čuva spomen na jednu takvu godinu. Uostalom, postoje pismena svjedočanstva iz 1794. i 1863. da je na kraju više uzastopnih suhih godina jezero presušilo, te su preko njegovog korita prelazili kolski putovi...«.
Aurel Stadler, autor knjige Palić, u kronologiji događanja u prošlosti o kupalištu, bilježi sušnu 1863. godinu, kada su kroz isušeno jezero napravili kolski put, dodajući: »Toplo kupatilo su mogli opskrbiti vodom samo tako što su u sredini jezera izbušili bunar. Istočno od Muškog jezerskog kupališta (nekadašnjeg – prim. a.) se nalazi spomenik na mjestu gdje je bio taj bunar, u znak sjećanja na tu tužnu godinu...«. No, gdje je danas taj spomenik? I ima li bunara? Ili je, možda, bila postavljena spomen-česma, kao što je ostala zabilježena na razglednici iz 1909. godine (detalj razglednice u prilogu)?
Jezero je vilinskih tajni puno...