Arhiv tekstova

SLAVKO PARAĆ

(27. rujna 1954. – 7. veljače 2017.)

 

 

Znao je Slavko, a znali su to i svi koji su mu bili bliski, da je ishod bitke poznat od trenutka kada je saznao za ime protivnika. Pa ipak, svojstvenom mu vedrinom i optimizmom vjerovao je u čudo: da će ga baš tim svojim osobinama nadvladati. To se, ipak, nije dogodilo.

A vedrina, optimizam, blag humor i nadasve ljudskost osobine su koje je Slavko Parać iz svog kućnog odgoja unio u javni život, bilo kao predsjednik Saveza socijalističke omladine SFRJ početkom osamdesetih bilo kao predsjednik Gradskog odbora Demokratske stranke s čijeg se mjesta nedavno povukao zbog bolesti. Pa ipak, može se učiniti kako su te Paraćeve osobine u oprečnosti s čvrstinom njegova karaktera, koji mu je nalagao da se nakon razmjerno lagodnih pozicija predsjednika Komisije za međunarodne odnose ili člana Pokrajinskog komiteta Saveza komunista Vojvodine s početka i kraja osamdesetih vrlo brzo opredijeli za neizvjesnu i rizičnu stranu – obranu primarnih ljudskih i građanskih vrijednosti, koja je od početka devedesetih do današnjih dana ugrožena sa svih strana. Od tih svojih uvjerenja Parać nije odstupao niti kao predsjednik Saveza građana Subotice, niti kao zastupnik u Skupštini Vojvodine, niti kao predsjednik Skupštine grada Subotice, niti kao šef Kluba vijećnika DS-a u lokalnom parlamentu.

A znali su to i njegovi politički protivnici i ideološki oponenti. Pa su ga opet odreda poštovali i cijenili.

I upravo je tim šarmantnim spojem čvrstine uvjerenja i blagih osobina Slavko Parać pokazao kako je moguće graditi imidž političara s likom čovjeka. O tom liku podjednako svjedoče i njegova djela što ih je za života učinio i njegovi suvremenici koji su se u to svakodnevno uvjeravali. 

Sahrana Slavka Paraća obavljena je jučer na groblju na Paliću.

HR