Antun Gustav Matoš je rođen 13. lipnja 1873. godine u Tovarniku, u Srijemu. Preminuo je 17. ožujka 1914. u Zagrebu. Odgojen je u Zagrebu, a u šestom razredu napušta gimnaziju i odlazi na Vojnu veterinarsku školu u Beču, koju nije svršio. Ne podnoseći vojničku disciplinu, dezertira iz vojske 1894. godine i iz Petrovaradina bježi u Beograd, gdje živi i izdržava se kao čelist, novinar i spisatelj. Noseći masku cinika cijeloga života, u biti je uvijek bio lirik, a u intelektualnome i moralnome pogledu živio je u proturječjima. Uspješno se ogledao u više književnih rodova: pisao je pripovijetke, crtice, feljtone, eseje, putopise, književne, glazbene, likovne i kazališne kritike, pjesme, a okušao se i u dramskome radu. Bitnija djela: »Iverje«, »Novo Iverje«, »Ogledi«, »Vidici i putovi«, »Umorne priče«, »Naši ljudi i krajevi«, »Moralist i druge satire«, »Pečalba«, »Feljtoni i eseji«, i druga.