Senćansko groblje je zabilježeno na zemljovidu gradskog geometra Gabrijela Vlašića još 1789. godine. Ukopi su na starom groblju prekinuti 1931. godine, a novo je otvoreno nekoliko stotina metara južnije u skladu s odlukom Gradskog vijeća iz 1828., na današnju lokaciju. Svojevremeno je postojao samo jedan ulaz u istočnom dijelu groblja, a kada je otvoreno novo groblje, obitelj Vojnić Hajduk dala je podići javni križ na sredini tadašnjeg groblja. Kasnijim proširenjima i uređenjima 1903., 1912. i 1930. godine groblje je dobilo današnju veličinu, a ulaz iz Bajnatske ulice, kao i ograda, izgrađeni su 1912. godine. Groblje se službeno zvalo Groblje sv. Jurja, ali je naziv Senćansko groblje postalo popularnije i sačuvano je do danas. Na Senćanskom groblju nalaze se četiri kapelice i mrtvačnica iz koje se i obavljaju obredi ukopa.
Kapela Bauer
Kapela Bauer nalazi se u središnjem dijelu Senćanskog groblja, odnosno u blizini mrtvačnice. Ovu kapelicu dao je izgraditi Ignácz Bauer (1835. – 1902.) koji je bio subotički tapetar, no on sam nije doživio da vidi krajnji izgleda kapelice. Osim graditelja, ovdje su pokopani i drugi članovi njegove obitelji. Kao dokaz da je nekada ovdje bila pokopana obitelj Bauer s desne strane ulaznih vrata stoji natpis: »Na slavu Božju, sagrađena je ova kapela. Ignacza Bauera i njegove supruga Elizabeth rođene Bíró 1902. godine.«, što nam svjedoči da je kapela izgrađena upravo te, 1902. godine.
Ovo je najveća kapela u Senćanskom groblju, sagrađena je od žute klinker opeke, a iznad pročelja nalazi se zvonik. Kapela je bila posvećena Sv. križu, a kako piše u svom istraživanju Dezső Csúszó kapela je nakon Drugog svjetskog rata nacionalizirana. Na prijelazu iz osamdesetih u devedesete kapela je dobila novu funkciju radi potreba u ovome groblju, te je preuređena u rashladnu komoru. Kapela je u vlasništvu javnog komunalnog poduzeća Pogrebno koje o njoj i skrbi. Kapela danas ima nov krov, PVC stolariju, oluke, te dozidan dio za klima uređaje. Nigdje se posebno ne ističe i nema svoju upotrebnu vrijednost kao kapela.
Kapela Vujković Cvijin
Kapela obitelji Vujković Cvijin najskromnija je kapela od sve četiri u Senćanskom groblju. Sagrađena je 1918. godine i to bez prozora, kao mala kapelica spomenute obitelji. Nalazi se u blizu Bauer kapele, a još je bliže mrtvačnici. Za kapelicu se može reći da je građena u stilu eklektike, odnosno u kombinaciji kasnog klasicizma i neoromanike. Iako najmanja, ima vrlo zanimljiv krov, odnosno ukrase na njemu, a na samom vrhu postavljen je križ. Dva križa nalaze se i na ulaznim vratima. Kapelicu je projektirao i izgradio Antal Zvekanov. Na mramornoj ploči s lijeve strane od ulaza stoji natpis: »Kapela obitelji Vujković Cvijin«, dok se desne strane od ulaza stoji: »Ovdje počivaju Josip Vujković Cvijin 1925. – 1998. i njegova supruga Matilda rođ. Gencel 1925. – 2013. godine«. Ove dvije ploče novijeg su vremena, dok iznad ulaznih vrata stoji još jedna ploča, onoga vremena, na kojoj piše: »Obiteljska grobnica Pála Vujković Cvijina«. Sa zadnje strane postoji ulaz iz kojeg se obavljaju ukopi.
Kako u svojim zapisima govori Csúszó, unutrašnjost kapele je bijele boje. Unutra su mramorne ploče, a na njima se mogu pročitati detalji o Pálu Vujkoviću Cvijinu i njegovoj supruzi. »Ovdje počiva Pál Cvijin Vujković. Živio je 74 godine i preminuo 12. prosinca 1917. godine. Njegova supruga, Terezija Vojnić Purčar, preminula je 30. travnja 1918. godine. Ovu je grobnicu u znak zahvalnosti sagradio Jakab Vujkovits Cvijin, a građena je od 5. svibnja do 30. kolovoza 1918. godine.«
Također, u unutrašnjosti grobnice stoji natpis da ovdje počiva i magistar Pál Vujković Cvijin, koji je živio 35 godina i tragično je preminuo 24. studenoga 1944. godine, kao i Bartul Vujković Cvijin, rođen 1908., a preminuo 1976. godine, te njegova supruga Danka, rođena (1908.) Markov, a preminula 1988. godine.
Ova kapelica je u privatnom vlasništvu.
Ž. V.
Korišteni podaci: Povijesni arhiv Subotica, Dezső Csúszó; prof. dr. sc. Géza Czékus
