Lovačko društvo Bački Monoštor, u suradnji s mjesnom zajednicom, organiziralo je u nedjelju, 23. ožujka, akciju sakupljanja smeća. Uz pomoć simpatizera i djece, monoštorski lovci su za jedan dan očistili dio kanalske obale na ulazu u selo i dio puta između Monoštora do Kupusine, kod vikend naselja Adica. Istog dana obavili su i godišnju obvezu brojanja divljači u lovištu.
»Kad smo već na terenu, odlučili smo spojiti ugodno s korisnim. Skupili smo puna dva kontejnera – ne znam koliko bi to gabaritno iznosilo, ali ovakve akcije provodimo jednom godišnje i uvijek se iznenadimo količinom posla. Na akciju se odazvalo oko 35 lovaca s omladinom, što je dobar odaziv«, kazao je član lovačkog društva Davor Francuz.
Predsjednik Lovačkog društva Bački Monoštor Ivan Periškić kaže kako je važno stalno podsjećati ljude na štetnosti nesavjesnog odlaganja otpada.
»Što se tiče smeća, bilo je svega i svačega – od šoferšajbni, wc šolja, starih kosilica, traktorskih guma. Nije dobro ni kada se limenka baci, ali kada se bacaju traktorske gume, to je već veliki problem. Svakako se plaćaju komunalije, otpad se odnosi i nije mi jasno zašto ljudi ne iznesu otpad ispred kuće nego bacaju takve stvari u prirodu. Također, u selu se skuplja otpad i za reciklažu, od limenki do odjeće, a nekako to ponovo završi pored puta. Moramo podizati svijest ljudi, zato i vodimo djecu sa sobom jer ako ona godinama kupe smeće, razvit će svijest o tome i možda će opomenuti nekoga od svojih drugara kada baci nešto. Ranije smo imali problem s poljoprivrednicima jer su bacali boce od kemije, ali sada su u obvezi da to vraćaju i više nema boca na njivama. Ja uvijek kažem: mi se svi vežemo kada vozimo, a vežemo se jer smo svi plaćali kazne za to. Tako bi isto trebalo pristupiti i ovom problemu«, naglasio je Periškić.
Osim što su očistili okolicu sela, lovci su istog dana uradili i brojanje divljači. Posao je to koji se radi najčešće krajem veljače i u ožujku, odnosno po prestanku zime a prije kretanja vegetacije dok je vidljivost i preglednost terena dobra. Proljetno brojanje služi utvrđivanju osnovnog fonda divljači i za lakšu procjenu spolne i starosne strukture divljači. Periškić je iskoristio priliku i skrenuti pozornost na problem suzbijana šakala u njihovom lovištu.
»U povratku smo obavili godišnje brojanje zeca. To se radi obvezno u timu, budući da je veliko lovište. Razmak između svakog lovca je između 30 i 50 metara, po dogovoru. To nam je godišnja obveza, mada mi već desetak godina ne lovimo zečeve zbog njihove smanjene brojnosti. Postoje tri uzroka smanjenja fonda zečeva, a to su: poljoprivreda, kemija i šakali. Jednostavno, ako zeca ne ubije poljoprivredna mehanizacija, ubije ga kemija jer se naše njive mnogo špricaju, a ako i to preživi onda ga šakal dokrajči. U lovištu najviše lovimo predatore poput šakala, lisice nešto manje jer su šakali istrijebili i lisice, a lovimo i divlje svinje. Ono što je loše, šakal se pari međusobno, čak i u krvnom srodstvu i razmnožava se stalno. Pritom u ishrani koristi sve – ulovi i lane, piliće, fazane, čak i žabe i ribe. Mi kao lovci ne možemo smanjiti njegov broj, a stalno ga lovimo«, kaže Periškić i dodaje da su lovci prošle godine odstrelili oko 100 komada šakala, ali puškom ne mogu smanjiti njihovu brojnost, iako je to prijeko potrebno.
Kako kaže, možda bi pomogle neke naknade od grada, ali šakal je postao problem države, ne pojedinačnog lovačkog društva.
I. B.
