Sdesne strane od ulaza u crkveni dio Bajskog groblja nalazi se još pet kapelica. Prva kapelica s desne strane je kapela Deák, koja je točno preko puta Svećeničke kapele, koju smo obradili u prošlom broju. Na istoj cesti (od ulaza prva desno) koja vodi do ulaska u gradski dio groblja, s desne strane (kod ulaza u groblje iz Ulice Grgura Peštalića) nalazi se nekada Vörös kapela, a danas kapela Bunford.
Kapela Deák
Gradnja kapele započeta je 1911. godine. U osnovi je četverokutna, natkrivena je šestokutnom kupolom obloženom limom. Zidovi su obloženi žutom klinker opekom. Ulazni portal sačinjen je u kombinaciji drveta i kovanog željeza, kao i prozorski otvori.
Nacrt, mišljenje i dozvolu za izgradnju kapelice Vijeću slobodnog kraljevskog grada predao je arhitekt Adolf Gáli 1911. godine. István Deák, kako u svom radu navodi Dezső Csúszó, bio je stanovnik Subotice. Rođen je 1842. godine, a u 23. godini života, 5. veljače 1865. god. vjenčao se u crkvi sv. Terezije Avilske s Etelom Oszlay (1846. – 1896.). Prema obiteljskim podacima i arhivskoj građi István i njegova supruga Etelka imali su dva sina i tri kćeri.
Kada je u pitanju izgradnja kapelice prihvaćeni su nacrti Adolfa Gálija koji daje upute i inženjer je trebao odrediti lokaciju. Problemi oko lokacije kapelice usporili su početnu brzu administraciju, pa je kapelica dovršena tek u sljedećoj godini, 1912., što je među deset kapelica na Bajskom groblju, kronološkim redom svrstava u pretposljednju. Prema službenim propisima mjesto kapelice mora biti naznačeno na početku, te se tek tada može krenuti s radovima. U slučaju kapele Deák tijekom radova došlo je do nesuglasice između izvođača i vlasnika susjedne grobnice koji se obratio gradskim uredima preko svog odvjetnika. Nakon izvješća policijskog kapetana na sjednici Vijeća održanoj 20. siječnja 1912. donesen je zaključak da se sve vrati inženjeru da se utvrdi je li sve učinjeno po propisima. Za mišljenje je pitan i župnik Dezső Vojnich. Nesuglasice su izglađene, kapela je izgrađena tijekom 1912. godine i iste godine je posvećena u čast sv. Antunu. Nakon Drugog svjetskog rata kapela je opljačkana, razbijene su postavljene mramorne ploče, opljačkani kovčezi. Sljedećih desetljeća bila je u zapuštenom stanju. Kapela je kasnije renovirana i zaključana, te u njoj nema nikakve opreme. I dalje je u vlasništvu obitelji Istvána Deáka, odnosno njegovih nasljednika.
Kapela Bunford (nekada Vörös)
Ova kapela, najmlađa u odnosu na sve kapele u Bajskom groblju, građena je tek 1928. godine po projektu Istvána Vácija i to u neoromaničkom stilu. U osnovi je jednobrodna s transeptom u dvije isturene apside. Nad centralnim portalom postavljen je osmokutni zvonik s arkadnim otvorima. Podaci o gradnji ove kapele ne podudaraju se u potpunosti. Prema izvješćima i pisanju Csúszóa zahtjev za podizanje kapele podnijela je udovica Eleka Vörösa (1880. – 1928.) Katalin Vörös (1886. – 1956.) i to šest tjedana nakon muževljeve smrti. Neki od dostupnih podataka govore da je udovica podnijela zahtjev u ljeto 1928. godine, a već 15. rujna je Vijeće donijelo pozitivnu odluku. U pojedinostima koje su poslane podnositelju zahtjeva stoji: »Ova se dozvola izdaje pod uvjetom da podnositelj zahtjeva obvezno najavi početak građenja i kraj radova«. Također, navodi se da je potrebno udovoljavati odredbama gradskog pravilnika, a osobito da se kapela, kako je preporučeno iz župe svete Terezije mora graditi s desne strane ceste koja vodi od ulaza, pet metara od ceste i četiri metra od groblja. Kako se navodi u ovim podacima, ovo mjesto je najniža razina groblja i temelj se mora izvesti s posebnom pažnjom. Na proturječne podatke u svom radu naišao je i Csúszó, jer, kako navodi u župnom uredu sv. Terezije, godina 1926. označena je kao godina smrti, no smrtovnica pronađena u obiteljskom arhivu govori da je Vörös umro 1928. godine. Shematizam sugerira da je kapelu, uz crkveno dopuštenje, suprug izgradio tijekom 1926.-27. i platio zakladu za održavanje prije njezina posvećenja. Stoga je vjerojatno da je nakon njegove smrti u ljeto 1928. udovica samo željela legalizirati postojeću kapelicu, koja je kasnije i posvećena Uskrsnuću Isusovu. Brigu o kapelici preuzeo je brat Eleka Vörösa, koji je sedamdesetih godina više puta renovirao kapelicu, dodan je novi natpis na kom je pisalo »Obiteljska grobnica Vörös Mátyása i njegove supruge«. Prije nekoliko godina ova je kapelica dobila nove vlasnike, te je sada kapelica Bunford. Obnovljena je i sređena, no na njoj nema podataka tko je u njoj bio pokopan.
Ž. V.
Korišteni podaci: Povijesni arhiv Subotica, Ex Pannonia broj 18. Dezső Csúszó; prof. dr. sc. Géza Czékus, Wikipedia.
