U Bajskom groblju postoji 10 kapela koje su zapravo nadgrobni spomenici u vlasništvu pojedinih subotičkih obitelji, župe sv. Terezije Avilske i franjevačkog samostana. Kada se ulazi na glavni ulaz crkvenog dijela Bajskog groblja (od Ulice Ivane Brlić Mažuranić) s desne strane je podignuto sedam kapelica, dok je s lijeve strane tri. Obišli smo sve kapelice, istražili njihovu povijest i u narednim brojevima donosio podatke koji su nam se, uočeni novinarskim okom, činili zanimljivim.
Prve tri kapelice s desne strane su: Deakova kapela (u narednom broju), a preko puta nje je Svećenička kapela (nekada Kertész) i odmah do nje Dulićeva kapela, o kojima i pišemo u ovom broju.
Svećenička kapela
Kapela je podignuta 1901. godine u stilu secesije s primjesama orijentalnog stila. Prvobitni vlasnik je bio Nándor Kertész, a sredinom prošlog stoljeća postala je svećenička kapela. Kvadratne je osnove s kupolom od osam režnjeva obloženim kucanim limom s motivom riblje krljušti. Zidovi se završavaju valovitim profiliranim vijencem. I danas je ovaj limeni krov najljepši od svih kapela u Bajskom groblju. Iako nije u prvobitnom sjaju, jasno se mogu vidjeti svi ukrasi, pa i pojedini sitni detalji, poput zuba u ustima zmajeva, koji su na uglovima krova.
Nándor Kertész, kako navodi Dezső Csúszó, živio je od 1828. do 1905. godine. Bio je porezni savjetnik, prvi poručnik Nacionalne garde 1848. i vitez križarskog reda Józsefa Ferencza. Dao je sagraditi ovu kapelu i tu počiva sa svojom velikom obitelji. Nakon što su on i supruga Rozália izgubili šesto od sedmero djece, podnio je zahtjev za umirovljenje u gradskom uredu, te se okrenuo članovima crkve i preuzeo dužnost domara. Dana 2. rujna 1901. Kertész je podnio zahtjev za izgradnju kapelice. Mišljenje inženjerskog ureda datirano je 10 dana kasnije, a tražena građevinska dozvola je na sjednici Vijeća 21. rujna odobrena. Kapela je posvećena Uzvišenju sv. Križa. Od šezdesetih godina prošlog stoljeća kapela je u vlasništvu župe sv. Terezije Avilske i služi kao mjesto ukopa za svećenike, te je u narodu i poznata kao Svećenička kapela.
Kapela Dulić
Podignuta je 1906. godine u neogotskom stilu, kvadratne osnove s naglašenim vertikalama karakterističnim za gotiku, navodi se u zapisima. Ozidana je klinker opekom, a sokl je od crvenog kamena. Krovna konstrukcija je riješena ukrštanjem dvoslivnih krovova, nad kojima se uzdiže kupola. Portal i prozorski otvori rađeni su profiliranom klinker opekom i završavaju se gotskim lukom. Nad svakim otvorom i u luneti portala postavljena je kamena rozeta. Kapelicu je projektirao Mátyás Salga. Tlocrtne površine grobnice su 10x10,5 m, a zgrada ima manje osnovne gabarite. Visoka je 14,4 metara.
Dva mjeseca nakon muževljeve rane smrti udovica Petra Dulića, Mariška (Marija) Stantić tražila je zamolbu za gradnju kapelica na Bajskom groblju. Udovica je iskazala želju da se kapela izgradi kod kapelice Kertész i priložila je dva primjerka nacrta Vijeću za izdavanje građevinske dozvole. Po podacima koje navodi Csúszó obitelj nije imala potomaka, a Petar Dulić je bio prdačnog imena Čvarkovi. Tako je i prijavio svoj brak s Marijom Stantić u rujnu 1895. godine. Kumovi su im bili Lazo Mamužić, gradonačelnik i Mate Vojnić, glavni općinski tužitelj. Njegov brat Marko (1874. – 1924.) bio je potpredsjednik Pučke kasine. Tako je uz postojeću kapelu Kertész izgrađena Dulić kapela koja je posvećena u čast sv. Petra. Pored ulaza s lijeve strane postavljena je ploča od crvenog mramora na kojoj je pisalo: »Ovu grobnu kapelu sagradila je udovica Petra Dulića, Mariška Stantić. Ovdje počiva Petar Dulić 29 godina, umro ožujka 1906. godine«.
Po riječima vlasnice Dubravke Galfi, koja posjeduje dokumentaciju, kapelicu je 3. veljače 1981. kupio Šime Dulić iz Đurđina i to od župe sv. Terezije Avilske, a ugovor je još ranije potpisao tadašnji biskup Matija Zvekanović. Naime, budući da prvi vlasnici nisu imali nasljednika, kapelica je pripala spomenutoj župi, a od navedenog datuma je u vlasništvu obitelji Šime Dulića, odnosno danas njegovih nasljednika. Novi vlasnici renovirali su kapelicu, a s desne strane od ulaza postavljena je nova bijela mramorna ploča na kojoj piše: »Đurđinski Dulić, Dulić Šime 1910. – 1995. i Dulić Mirko 1944. – 2022.«. Kapelica je u privatnom vlasništvu.
Ž. V.
Korišteni podaci: Povijesni arhiv Subotica, Ex Pannonia, broj 18. Csúszó Dezső; prof. dr. sc. Czékus Géza, mons. Stjepan Beretić, Wikipedia.
