Što više protječe ovo vrijeme neproglašenog izvanrednog stanja, jedna stvar postaje sve uočljivija: vlast je za istu pojavu razvila dvije posve suprotne taktike. Jedna se prije svega odnosi na studente i sve one koji ih podržavaju, a druga na političke protivnike, odnosno oporbu.
Nakon neuspjelih prijetnji, potkupljivanja, optuživanja... i nakon što je uvidjela da upravo takav pristup proizvodi kontraefekt jer je zbog toga broj građana koji podržavaju studente iz dana u dan veći, vlast je konačno omekšala pristup i pustila da prosvjed ide svojim tokom u nadi da će se gubitkom energije rijeka ljudi vremenom opet pretvoriti u toliko željeni potok, a onda i presahnuti. Najočitiji primjer takve taktike su sami svakodnevni prosvjedi: gdje se god pojave studenti, podržani od prosvjetnih radnika, poljoprivrednika, odvjetnika i ostalih građana, prometna i obična policija ponašaju se korektno i obavljaju posao upravo onako kako se od njih i očekuje, odnosno osiguravaju red i mir. Sve je manji broj napada na studente i građane u takvim prilikama, sve je manji broj incidenata, a i nervozni vozači kao da su pronašli alternativne pravce kretanja ili su u vrijeme prosvjeda od njih odustali. Istina, veliku ulogu u tome odigrali su i poljoprivrednici koji svojim traktorima na početku i kraju kolone ili pak postavljeni na svim stranama na raskrižjima jednostavno onemogućuju zvijeri za volanom da se zalete u masu i tako potencijalno ugroze život ljudi koje niti poznaju niti su im bilo što skrivili. Takva je slika i u Subotici i prilikom svakodnevne petnaestominutne šutnje i prilikom nedjeljnih šetnji ulicama grada, a bila je i prigodom prošlotjednog marša studenata od Subotice preko Male Bosne, Tavankuta i Mišićeva do Bajmaka.
Posve drugačija slika, za sada izvan Subotice, biva kada prosvjed organizira oporba. Vidjelo se to već i prvom prilikom (5. studenoga 2024.) u Novom Sadu, da bi kasnije postalo sve očitije: prilikom prosvjeda ispred zgrade suda u Novom Sadu, novosadske Skupštine grada, na savskom mostu u Beogradu... pa do posljednjeg (do sada), opet ispred Skupštine grada u glavnom gradu Vojvodine. Već i uoči održavanja sjednica lokalnog parlamenta ili pak prosvjeda ispred nekih od javnih institucija »snage reda i mira« stižu u velikom broju, opremljene kao da je riječ o građanskom ratu i spremne na uporabu sile protiv prosvjednika i na najtišu zapovijed nadređenih. Ponižavanje vijećnika (i to isključivo oporbenih), kojima policija određuje hoće li ili neće ući na sjednicu u zgradu lokalnog parlamenta, i to tako što se, zajedno s novinarima, prethodno pretresaju kao da je riječ o teroristima proizvodi, naravno, kod predstavnika oporbe i građana koji ih podržavaju opravdani bijes kojega za sada ne umiju kontrolirati da bismo u konačnici imali slike upravo onakve kakve vlast i želi: slike kaosa i nasilja koji se moraju spriječiti.
Takvim pristupom, budući da u svojim rukama i dalje imaju sve bitne poluge (policija, žandarmerija, tužilaštvo i sudstvo), vlast javnosti pokušava poslati sliku kakva odavno vrijedi za policiju: dobri i loši prosvjednici. Dobri su, naravno, studenti jer je i vlast konačno shvatila da i iznad Bakićevog »svetog trojstva« za veliki dio građana postoji još viša vrijednost, a to su mladi, odnosno njihova djeca i unučad. U prilog tome idu im i sami studenti, koji su u Beogradu na samo spominjanje imena svoje stranke jednog od govornika napustili skup i na taj način dali zeleno svjetlo vlasti da prema oporbi postupa s još većom žestinom i netrpeljivošću. Što, kako smo vidjeli, na primjeru izbora gradonačelnika Novog Sada ova obilato koristi.
Iako je namjera očita – pustiti prve da se ispuhaju i zamore od pješačenja i pravljenja buke, a druge u javnosti ocrniti gore i od samog đavla – stvari u društvu, međutim, nisu tako crno-bijele. Kaos u prosvjeti, sve veće nezadovoljstvo poljoprivrednika, ali i građana radom svojih lokalnih samouprava i ponašanjem njihovih čelnika (gradonačelnik Kraljeva Predrag Terzić, primjerice) sve je teže kontrolirati, a samim time i predvidjeti u kom će se pravcu dugo akumulirano zbirno nezadovoljstvo razvijati. Najavljeno smanjenje plaća za nastavnike u obustavi rada ili pak »povoljnosti« za poljoprivrednike više djeluju kao bačena mreža u koju će se upecati što veći broj riba negoli kao plod racionalnog razmišljanja utemeljenog na dugoročnom planiranju.
Što se Subotice tiče, iako poslovično mirna, materijala za nezadovoljstvo također ne nedostaje, počevši od gradonačelnikovih izjava o dekanima-bitangama i špijunima-ustašama, preko svježe upokojenog Subotica-transa do komunalnih računa. Iako malobrojna, lokalna oporba u proteklom je vremenu dobila glavni zgoditak: mogla je na drugim primjerima (u)vidjeti ponašanje vlasti prema njoj. Još samo da pronađe i način kako na svoju stranu privući kritičnu masu. A ona im je svakoga dana pred nosom.
Z. R.
