Srbija nije (i neće skoro biti) članica Europske unije, ali kako barem načelno želi biti dio iste te Unije, odnosno kako je zemlja kandidat, i za Srbiju se svake godine objavljuje izvješće u kome se daju ocjene za svako pregovaračko poglavlje – razinu spremnosti i ostvareni napredak. Na 106 stranica teksta i tabelarnih i grafičkih prikaza skenirano je stanje demokracije, reforma javne uprave, ljudska prava, normalizacija odnosa između Srbije i Kosova... Izvješće je predano u ruke predsjednika Srbije, a osobno mu ga je uručio Emanuele Giaufret, veleposlanik Europske unije u Srbiji.

Očekivano, u izvješću nije med i mlijeko već zamjerke na ono što je (ne)urađeno.

Tamo gdje (opet) očekivano nema pomaka je vanjska, sigurnosna i obrambena politika. Europsku uniju zabrinjavaju bliski odnosi s Kinom i Rusijom, ćorsokak u dijalogu s Kosovom, veličanje ratnih zločina i odsustvo slobode izražavanja.

I pored svega toga, Srbija bi u prosincu mogla otvoriti novi klaster s Europskom unijom. Tu mogućnost najavio je za Radio Slobodna Europa novi (u Srbiji omražen) izvjestitelj Europskog parlamenta za Srbiju Tonino Picula, koji je moguće otvorenje novog klastera nazvao izborom između interesa i principijelnosti članica Europske unije.

Kako u politici obično prednost nad principijelnošću ima interes, možda se Srbiji, i pored svih zamjerki, posreći pa poslije dulje pauze dobije zeleno svjetlo za novi pregovarački ciklus. Kao uvod u to mogao bi se tumačiti posjet Ursule von der Leyen koja je prodefilirala zapadnim Balkanom, pa i Srbijom, i usput poručila da je Srbije jedna od najnaprednijih zemalja u procesu pristupanja«. Zauzvrat, Vučić ipak nije otišao na samit BRIX-a. A dugo, dugo je vagao, odugovlačio s odgovorom, čisto da pokaže da je u prilici da može i ovamo i onamo.

I kada smo već kod interesa i principa, nije samo da u politici prednost uvijek ima ono prvo. Barem kod većine. I barem kod nas. Ali to ste već iskusili i sami. Sigurno nekoliko puta.

Z. V.