Kako kažu, sreća je raditi posao koji voliš. Ako je tako, onda je naš sugovornik, 22-godišnji gospodarstvenik Luka Matatić iz Subotice, prema vlastitom priznanju, sretan čovjek. Luka se bavi završnim radovima u građevini (moleraj, gips, demit fasada, keramika…) a od prošle godine ima i svoje poduzeće pod nazivom Paint Group. Za sada je jedini uposlenik u svom poduzeću te poslove izvodi s podizvođačima. Ističe kako se oprobao u radu na različitim objektima, ali da najviše radi privatne kuće.

»Nijedna kuća nije ista, od manjih do velikih, a i vlasnici imaju različite zahtjeve, sad ima raznih novih tehnika i dekoracija. Stoga se i stalno nešto novo uči, što i volim«, kaže Luka na početku razgovora.

Put do majstora

Luka se već vrlo rano, u četvrtom ili petom razredu osnovne škole, zainteresirao za ovu djelatnost, završne radove u građevini. A i kako kaže, sami su u obitelji u svojoj kući radili takve poslove. Njegova majstorska priča starta već nekoliko godina kasnije, u osmom razredu, kada počinje raditi kao šegrt kod svojeg susjeda koji je imao takvo poduzeće. Logičan put bio je upisati srednju Politehničku školu u Subotici (smjer izvođač instalaterskih i završnih građevinskih radova), a i tijekom te četiri godine intenzivno radi, kako u okviru prakse tako i privatno. Iako mlad, Luka danas iza sebe ima solidnih osam godina radnoga iskustva.

»U ovom poslu stvaraš nešto, efekti rada su vidljivi. To mi se sviđa i potiče me na dalji rad. U srednjoj školi moji prvi poslovi izvan školske prakse bili su na Orluškovom salašu i na etnosalašu Balažević u Tavankutu. A kada sam otvorio poduzeće, prvi posao mi je bio u Tamburaškoj kući HGU-a Festival bunjevački pisama, gdje se evo i sada nalazimo i gdje imam nove angažmane. Inače, naš smjer u srednjoj je bio četverogodišnji, bilo je dosta teorije i nisam znao da će nam ona toliko trebati. A eto, i danas se vraćam nekim udžbenicima, kako bih riješio neki problem koji imam u poslu«, kaže Luka.

Trendovi u poslu

Tehnika dekoracije zidnih površina danas je mnogo, a jedan od trendova je povratak na one starije:

»Recimo, zid od cigle koji su ljudi prekrivali, sad je moderan. I danas radimo s ‘mustrama’, na Pivčijem salašu i u njihovoj radnji u gradu. Neke tehnike u određenom smislu nadilaze klasični svijet moleraja, rade se imitacije, recimo kamena i mramora, neke dekoracije (efekti) i slično«.

Luka Matatić primjer je mladića koji je nesporno vrijedan i koji se »ne boji« rada i odgovornosti.

»I drugim mladima bih preporučio da se odluče biti privatni poduzetnici. Naravno, prvo da dobro izuče svoj posao ili zanat. Državni nameti kada ste privatnik, barem meni koji sam jedini u poduzeću, nisu problem. Time su me plašili kada sam kretao. Ipak, tek mali dio mladih danas želi raditi ovakve poslove. Od mog odjela iz srednje možda petorica nas je u ovome. Mladi danas žele neki posao na računalu, hoće neke ‘brze pare’«, navodi on.

»Ruke« se ponovno cijene

Kako nam priča, majstori i »ruke« se danas cijene, s godinama sve više.

»Posla ima puno, nema više sezone, radi se svih dvanaest mjeseci u godini. Četvorni metar najjeftinijeg krečenja je 300 dinara, a poslije cijene idu naviše. Materijal za rad nabavljam u Subotici, ima dobar izbor. Najveći problem je da fali majstora. Dosta njih je otišlo u inozemstvo, ali su se mnogi u međuvremenu i vratili. Ovo je takav posao da ga možeš raditi bilo gdje u svijetu, i posla ima. Novi alati i materijali olakšavaju majstoru posao, strojevi nikad neće potpuno zamijeniti čovjeka u našem poslu. Rano sam se osamostalio i učio na vlastitim greškama te sada nastojim drugima, mlađim kolegama, davati savjete i prenositi iskustva«, priča naš sugovornik.

Za marketing poduzeća nema poseban proračun jer, kako kaže, najbolja reklama je »od usta do usta«. Doduše, ima Instagram profil paintgroup2023 gdje možete pogledati što zna i umije. Kako na kraju razgovora ističe, i u budućnosti se vidi u ovom poslu.

»Kada se radi ono što se voli, ništa nije teško«, kaže Luka koji se uskoro, u listopadu, i vjenčava.

Inače, Luka je pohađao Osnovnu školu Matko Vuković na hrvatskom nastavnom jeziku te je više godina svirao tamburu (kontru) u HGU-u Festival bunjevački pisama. Bio je i član ansambla San, a i danas svira tamburu, vikendima u raznim »bandama«.

D. B. P.