Štovani direktore Subotica-transa, poštovani gradonačelniče, uvaženi predsjednici državnih institucija i političkih stranaka.
Vjerojatno su i do vas doprle priče o već legendarnoj sporosti, tromosti, lijenosti, indolentnosti i općenito neprofesionalnosti u radu uniformiranog osoblja na mađarskoj granici zbog čega posljedice svakodnevno trpe isključivo putnici koji u tu zemlju ulaze ili iz nje izlaze. Vjerojatno i sami imate svoje mišljenje o tome, ali ga zbog nikad boljih povijesnih odnosa između Mađarske i Srbije javno ne iznosite. Moguće i zbog toga što objektivno niste u mogućnosti s ove strane utjecati na rad policije s one strane granice.
Ali, zbog dva detalja, koja su se dogodila u nedjelju, 7. srpnja, bili biste to dužni ne samo po prirodi funkcija koje obnašate nego i onako čisto – ljudski.
Imao sam, naime, tu nesreću da u svojstvu korisnika usluga Subotica-transa budem putnik u autobusu na redovnoj liniji Subotica – Segedin, koji iz našeg grada polazi u 7.35 i po voznom redu u sjedište Županije Csongrád-Csanád treba stići oko 9.20. Tako bi vjerojatno i bilo da na graničnom prijelazu Röszke nije radila uniformirana budala (vozačev epitet uz dodatak jednog od putnika) koja autobus Subotica-transa nije htjela propustiti preko reda. Ovo vam je, štovana gospodo, prvi signal zbog kog biste trebali reagirati i zbog funkcija koje obnašate i onako – ljudski.
Naime, u opuštenom ćaskanju s vozačem na ljetnoj vrelini graničnog prijelaza Röszke, na upit zar ne postoji međudržavni sporazum o propuštanju autobusa na redovnim linijama kakva je sigurno Subotica – Segedin (i obratno), drugi je odgovorio potvrdno, uz dodatak »šta to vredi kad radi budala«. Nije nam poznato, štovani direktore Subotica-transa, obavještavaju li Vas vozači što im se (zajedno s njihovim putnicima) događa kada prijeđu granični prijelaz Horgoš, ali sam Vas ja slobodan izvijestiti da se to događa razmjerno često, napose u terminima kada tamo rade budale, što bi zacijelo voljni bili potvrditi i drugi korisnici usluga poduzeća na čijem ste čelu. Ukoliko, pak, ne postoji međudržavni sporazum o propuštanju autobusa na redovnim linijama, kakva je i Subotica – Segedin (i obratno), povlačim sve naprijed iznesene kvalifikacije i primam ih na sebe (budala, prije svega), plus i druge sankcije zbog duševnih boli koje ćete svi skupa (uključujući i spomenutog graničnog policajca, crnomanjastog, obrijanog i solidno razvijenog) zbog ovog teksta pretrpjeti.
Ima, međutim, još jedna sitnica koja mi je u nedjelju ujutro ogadila putovanje. Riječ je o tome da je isti taj policajac u jednom trenutku došao do autobusa Subotica-transa i prekršio vlastitu odluku o nepropuštanju istog, ali uz uvjet da svi putnici moraju imati mađarske dokumente, i to bez ikakvog objašnjenja. Prije toga je – a ni to nije nebitno – odbio pregledati dva vozača praznog autobusa prijevoznika Festimi koji prometuje na relaciji od tri kosovska do pet-šest austrijskih gradova. Ovakav potez uniformirane budale, zadržimo se na neslužbenom opisu vozača (uz dodatak jednog od putnika), nedvojbeno podsjeća na neka ranija vremena iz Južnoafričke Republike ili južnih država SAD-a gdje je rasna segregacija bila normalna stvar kao i pozdrav »dobar dan«. Kada je već riječ o segregaciji, mogli bismo se prisjetiti i nekih drastičnijih primjera gdje se ona odvijala i po nacionalnoj i vjerskoj osnovi, ali... pustimo to. Umjesto toga zadržimo se na činjenicama i mogućim posljedicama pitanja »što ako?«. Činjenica je ta da je u autobusu bilo troje putnika, plus vozač. Činjenica je i ta da su dvoje putnika, plus vozač, imali mađarske osobne iskaznice, a jedan putnik hrvatsku. Činjenica je i to da je to zadovoljilo dotičnog policajca u mjeri da nas pusti mimo dvojice vozača Festimija s Kosova.
Nakon ovoga, a o tome biste gospodo trebali razmisliti, ostaje nekoliko pitanja. Što, recimo, da netko od putnika ili vozač nisu imali dokumente zemalja Europske unije nego jednostavno srpski pasoš? Ili pak: što bi bilo da se među putnicima našao netko s afganistanskim, pakinstanskim ili iranskim ispravama? U moru »što?« konačno i pitanja: po kom to diskrecijskom ili indiskrecijskom pravu mađarski pogranični policajac razvrstava putnike i ako na tako nešto ima pravo, zašto se to putnicima i prije ulaska u autobus ne kaže?
Štovani direktore Subotica-transa, ako Vam ovaj tekst dostavi služba za praćenje medija iz kabineta gradonačelnika, slobodan sam zamoliti Vas da zamolite gradonačelnika da zamoli predsjednika Skupštine Vojvodine da ovaj zamoli predsjednika Srbije da obavijesti premijera Mađarske da kaže zapovjedniku policijske uprave Županije Csongrád-Csanád da u cilju održavanja povijesnog vrha u odnosima Srbije i Mađarske njegovi podređeni ne prave ovakve sitne etatističko-nacionalne (moguće i rasne) svinjarije. Do tada, pozivam vas – gospodine direktore Subotica-transa i gradonačelniče – da u svojstvu običnih putnika skupa sa mnom budete putnici na relaciji Subotica – Segedin. Živela Srbija! Éljen Magyarország!
Zlatko Romić
