Širom Vojvodine

Crna Gospa na »dotjerivanju«

Kapelica Crne Gospe kod franjevaca u Subotici omiljeno je mjesto brojnih vjernika, osobito štovatelja nebeske Majke. Iako je sama kapelica obnovljena prije nekoliko godina, oltarna slika je čekala svoj red.

Dolaskom novih franjevaca, fra Ivana Miklenića (gvardijan) i fra Bernarda Barbarića, nastavljeno je ono započeto.

»Mi nismo tu da dokidamo nego da nastavljamo ono što su braća radila prije nas. Tako smo i krenuli u obnovu oltarne slike. Možda naivno, ali sada nema povratka«, kaže gvardijan i dodaje: »Bila je ideja samo očistiti oplatu, srebrni dio na slici, no kada se to otvorilo i pregledalo, shvatili smo da je potrebno očistiti i krune, a kada je slika već vani, bilo bi dobro da se i konzervatori pozabave njome«.

Stanje oltarne slike, po riječima fra Miklenića, govori da je ona čišćena negdje 2000. godine kada su postavljene zvijezde oko Gospe, ali su se vidjeli ostaci paste koji vremenom oksidiraju. Sada će, kako je gvardijan najavio, čišćenje obaviti stručnjak – zlatar. Također, ovom prilikom će se očistiti unutarnji dio prostora gdje stoji oltarna slika, te će se nanovo obojiti. Samu oltarnu sliku pregledat će konzervatorica Gradskog muzeja u Subotici dr. Zsuzsanna Korhecz Papp, a po riječima fra Ivana postoje naznake da su krune rad domaćeg majstora, što, kako je istaknuo, daje dodatnu vrijednost.

O dolasku slike u Suboticu nema točnih podataka i zapisa, nego više teorija koje nažalost nisu dokumentirane.

»U povijesti samostana stoji samo da je slika 'nabavljena', što god to značilo. Jedna od teorija je i da su je franjevci prilikom dolaska na ove prostore donijeli sa sobom, a druga je da su pavlini (franjevački red sv. Pavla Prvog Pustinjaka) koji su bili tu kod Đurđina ostavili ovu sliku. U spisima se spominje i kip Crne Gospe koji je bio oštećen, te je nakon toga zamijenjen slikom. Istina, spominje se još jedan kip kojemu još nismo ušli u trag. Danas bismo htjeli znati povijest svega toga, no ljudima je nekada bilo bitno da imaju kip, odnosno sliku i da mogu štovati Gospu. Zapravo, oltarna slika u kapelici je kopija slike Gospe u Chestochowiji (Poljska)«, priča fra Ivan i pojašnjava: »Upravo radi toga imamo želju da o blagdanu Crne Gospe Subotičke, koji se slavi na Ime Marijino 12. rujna, priredimo skup za javnost na kom će se predstaviti sve ono povijesno i znanstveno što znamo, te bi se do tada trebali i dovršiti svi radovi koji su u tijeku«.

Fra Ivan je također naglasio kako je još kao sjemeništarac čitao o svetištima i zapao mu je za oko naziv Crna Gospa Subotička, što se danas, iako ima štovalaca, rijetko može čuti među pukom. Slika, točnije okvir za oltarnu sliku napravljen je pedesetih godina prošloga stoljeća, a staroga okvira – prvotnog, kako je sugovornik rekao, nema.

»U samostanskoj povijesti ima dokaz da je slika nabavljena i da je Luka Sučić dao novac za okvir. Vidio sam na staroj fotografiji drugi okvir, kojega nigdje u kući nema, ali eto bar znamo kada je načinjen ovaj okvir koji danas imamo. Ljudi su jako vezani za Gospu, već drugi dan kada smo skinuli oltarnu sliku su nas pitali gdje je, a mi smo rekli da se 'otišla malo dotjerat', kao i svaka druga žena«, našalio se gvardijan.

Tijekom ovih radova, kako je pojasnio gvardijan, bit će rentgenom pregledana slika (ulje na platnu), očistit će se oplata i krune, te obnoviti drveni dio, dok su svetohranište i svijećnjaci već obnovljeni. Ovakav posao se radi jednom u 50-100 godina, a svi oni koji žele mogu pomoći svojim dobrovoljnim prilogom tako što će u škrabicu za to namijenjenu ubaciti onoliko koliko mogu.

Osim materijalne obnove, franjevci rade i na duhovnoj obnovi vjernika, te će tako počevši od ožujka svake prve subote u mjesecu, pola sata prije večernje svete mise (koja počinje u 17. 30 sati) biti molitva za obitelj.

»Bez obitelji smo ništa. Stoga želimo s vjernicima moliti da nam obitelji budu ono što trebaju biti. Molit ćemo za mlade i djecu, da rastu u kršćanskom duhu, da prihvate vjeru svojih otaca, da mladi pronađu pravu osobu za život, da imaju hrabrosti stupiti u brak, prihvatiti život, za obitelji koje nemaju, a žele imati potomstvo, da se svaki začeti život rodi, kao i za stare i bolesne...«, ističe fra Ivan i poručuje da ujedinjeni u molitvi možemo puno.

Ž. V.