Subotica je grad koji više ne stanuje u građanskoj državi, pisala je nedavno Ljubica Kiselički, pomoćnica gradonačelnika Subotice zadužena za razvoj kulturno-prosvjetne djelatnosti i racionalizaciju školske mreže. Slažemo se potpuno s njom, jer u građanskoj se državi poštuju zakoni i Ustav koji je ta država donijela, i poštuju se međudržavni sporazumi koje ta država potpiše s nekom drugom državom. Na žalost, to ovdje nije slučaj. To se moglo čuti i na nedavno održanom sastanku Međuvladinog mješovitog odbora za manjine Republike Srbije i Republike Hrvatske.
S druge strane, u svim svojim komentarima, intervjuima i javnim nastupima, pomoćnica Kiselički redovito suprotstavlja nacionalno građanskom (nacionalnu kulturu, tradiciju, ili ako tako hoćete, čuveni »nacionalni duh« - građanskoj kulturi i »građanskom duhu«).
Tako ona tvrdi kako je, od svega onoga što je njoj strašno, najstrašnije to što »građanska Subotica, svi koji su nacionalno neopredijeljeni, svi koji su iz mješovitih brakova, a i većina Srba, to je negdje (kako je izračunala) oko 52.000 građana Subotice«, ni na koji način nisu zastupljeni. Kako razumjeti ovu rečenicu? Znači li to da oni koji su nacionalno opredijeljeni, i slučajno nisu iz mješovitih brakova i nisu Srbi, ne pripadaju građanskoj Subotici?
J. D.
Opširnije u tiskanom izdanju i u internetskom izdanju za pretplatnike
