Tema

Rezolucija EP – apeli i prijetnje sankcijama

Europski parlament usvojio je 19. listopada rezoluciju »o nedavnim dešavanjima u dijalogu Srbija-Kosovo« kojom se Europska komisija i Europsko vijeće pozivaju da uvedu mjere protiv Vlade Srbije ukoliko se dokaže umiješanost srpskih vlasti u napad koji se 24. rujna dogodio u Banjskoj na sjeveru Kosova. U tekstu rezolucije se, među ostalim, osuđuje »grozni i kukavički teroristički napad dobro organiziranih srpskih paravojnih formacija na kosovske policajce«, u kojima je ubijen kosovski policajac, a potom i i trojica naoružanih Srba, za koje se sumnja da su sudjelovali u napadu.

Mjere koje je podržala većina eurozastupnika podrazumijevaju među ostalim zahtjev za ukidanje pristupa novcu iz fondova EU i ciljane sankcije za one koji su u napad bili umješani.

Što znači i kakve će posljedice imati po Srbiju i njene, ionako posustale eurointegracije, ova rezolucija?

Što Srbija može izgubiti?

U rezoluciji se navodi kako je politika Srbije prema Kosovu i njegovim zapadnim saveznicima »veoma opasna« i pozvali su na deeskalaciju situacije na sjeveru Kosova. Eurozastupnici su pozvali srpske institucije da u potpunosti surađuju, privedu optužene za napad koji se nalaze u Srbiji i izruče ih Kosovu.

Također se poziva Europsko vijeće da uvede sankcije Milanu Radoičiću, po uzoru na američke sankcije koje su mu uvedene 2021. godine.

Beograd i Priština se pozivaju da ne poduzimaju nikakve jednostrane akcije koje mogu ugroziti mir i stabilnost regije i da aktivno rade na mirnom razrješenju sporova, kroz dijalog pod okriljem EU.

Obje strane se pozivaju na poštovanje Briselskog i Ohridskog sporazuma, kao i svih prethodnih dogovora, a Kosovo da, u skladu s tim sporazumima, bez odgađanja formira Zajednicu srpskih općina.

Osim apela na suradnju, mir i poštivanje dogovora u rezoluciji se navode i sankcije koje bi mogle pogoditi Srbiju. Naime, u rezoluciji piše kako bi, ukoliko se umiješanost državnih tijela Srbije u događanjima na sjeveru Kosova dokaže, Europska komisija trebala zamrznuti sredstva iz Instrumenta za pretpristupnu pomoć (IPA) namijenjena Srbiji, i uvesti sankcije na imovinu i kretanje protiv pojedinaca koji su pridonijeli destabilizaciji sjevera Kosova i lidera velikih organiziranih kriminalnih mreža.

Postavlja se pitanje koliko bi novca Srbija mogla izgubiti i jesu li ove prijetnje sankcijama ozbiljne. Podsjetimo se, Instrument za pretpristupnu pomoć (IPA) počeo se koristiti 2007. i predstavlja potporu reformama u zemljama kandidatima za članstvo u EU. Od 2007. do 2013. proračun je bio 11,5 milijardi eura, između 2014. i 2020. iznosio je 12,8 milijardi eura, a za razdoblje od 2021. do 2027. ukupna količina sredstava iznosi gotovo 14,2 milijarde eura.

Međak: Politički dokumenta

Nezavisni konzultant za europsko pravo i integracije Vladimir Međak za BBC na srpskom je rekao kako je ovaj akt politički dokument i stoga neće proizvesti izravne posljedice po Srbiju ili pojedince. Odnosno, da u pravnom smislu ovo još uvijek ne znači ništa.

»Ne znamo što će biti od ovog dokumenta, odluke će donositi Europsko vijeće i Europska komisija, a svaka od tih institucija ima vlastite interese – Vijeće predstavlja države članice, Komisija cijelu Europsku uniju, a Parlament građane«, kaže Međak.

On, međutim, ističe kako je »prije pet godina Srbija bila prva u redu za ulazak u EU, a sada govorimo o sankcijama«. Ocijenio je, kako »rezolucija ima veliki politički značaj i vrlo je loša stvar po Srbiju, jer su ga usvojile partije koje čine i Europsku komisiju, a i rukovode zemljama preko svojih vlada«.

Ako se pogleda konkretno o koliko novca je riječ, Srbija je u drugoj tranši pomoći iz IPA fondova dobila 1,54 milijarde eura (za razvoj demokracije, vladavinu prava, zaštitu okoliša, energetiku, promet, inovacije, obrazovanje, zapošljavanje i poljoprivredu). Također je, prema podacima Europske komisije, za 2023. godinu planirano ulaganje od 165 milijuna eura u energetskom sektoru u Srbiji.

Vladimir Međak je ocijenio da bi se potencijalno zamrzavanje sredstava u slučaju da istraga kosovske policije pokaže umiješanost srpskih institucija u napad u Banjskoj odnosila na »projekte koji su bitni za Vladu Srbije, ali ne i na civilno društvo, koje nastavlja uživati pristup fondovima«. Također smatra kako sam IPA fond nije toliko bitan suštinski, koliko jeste principijelno kao početna točka, jer su tu i fondovi Europske banke za obnovu i razvoj i Europske investicijske banke.

»Ako bi se krenulo tim putem, to bi moglo izići na pola milijarde eura godišnje«, procijenio je Međak.

Premda rezolucija ima samo »deklaratorni karakter«, nju treba tumačiti i u kontekstu pristupanja Srbije EU«, rekao je istraživač Instituta za europske studije Petar Milutinović za BBC i dodao da Europsko vijeće i Europska komisija »uzimaju u obzir mišljenja i rezolucije Europskog parlamenta«, iako ne postupaju uvijek po njima. On je ocijenio da je posebno »zabrinjavajuće« to što mjere koje predlaže EP do sada nisu uvođene protiv drugih zemalja kandidata tijekom procesa pridruživanja, te bi Srbija bila presedan.

»I Kosovo i Srbija se poslije prethodnih događaja nalaze u zamrznutom statusu pregovora o pristupanju EU i, ukoliko ne bude pomaka, obje strane ne mogu računati na ubrzan pristup europskim fondovima i skorije učlanjenje«, smatra Milutinović.

Kovács: Rezolucija neobjektivna i jednostrana

Predsjednica Odbora za europske integracije Narodne skupštine Srbije i potpredsjednica Saveza vojvođanskih Mađara Elvira Kovács ocijenila je za Radio Slobodna Europa da je tekst rezolucije »neobjektivan i potpuno jednostrano sagledava situaciju u korist Prištine«. Također ističe da rezolucije EP nisu pravno obvezujuće ni za zemlje članice EU ni za Europsku komisiju.

»Ne kažem da su potpuno nebitne, naravno da ih trebamo s izuzetnom pažnjom čitati, ali one ne proizvode nikakav konkretan korak«, rekla je.

Ocijenila je da je ovakav tekst rezolucije preuranjen, navodeći kako je neophodno da se sačeka objektivna, temeljna istraga. Uvjerena je da do uvođenja sankcija sigurno neće doći jer je, kako kaže, za takvu odluku »neophodan konsenzus među zemljama članicama, a zemlje članice ne misle sve isto o ovom pitanju«.

J. D.