Osobnu imovinu i imovinu poduzeća i obrta danas od požara štiti profesionalna vatrogasna jedinica Ministarstva unutarnjih poslova, ali i brojna dobrovoljna vatrogasna društva kojih je na području zapadne Bačke dvadesetak. Vatrogasci dobrovoljci često su prvi koji stignu nakon dojave požara, a nerijetko i sami saniraju požarišta bez pomoći profesionalaca. Povijest organizirane zaštite od požara dulja je od jednog stoljeća. U Somboru je vatrogasno društvo organizirano već s kraja XIX. stoljeća. U prvim desetljaćima XX. stoljeća većina mjesta imala je svoja vatrogasna društva.
Prvo društvo u Somboru
Prvi Statut vatrogasne službe Grada Sombora objavljen je 1849. godine. Grad je bio podijeljen na deset kvartova, a na tornju novosagrađene Gradske kuće, koja je bila najviša točka u gradu, bio je postavljen stražar. O organiziranju protupožarne zaštite počelo se razmišljati 1869. godine. Na inicijativu Nándora Bitermanna i drugih članova Mađarske građanske kasine 1869. godine utvrđena su pravila somborskog Dobrovoljnog vatrogasnog udruženja. No, na osnutak Društva čekalo se još dvije godine. Poznati somborski ovdjetnik János Cendler je 26. rujna 1872. godine sazvao konferenciju na kojoj je odlučeno da se u Somboru osnuje Dobrovoljno vatrogasno društvo. Cendler je uspio skupiti 100 članova, što je bio uvjet za osnutak Društva. Na Osnivačkoj skupštini, koja je održana 10. studenog 1872. godine, za predsjednika je izabran József Sefler, a za komandira János Cendler. Za rad Društva bilo je potrebno izraditi pravila, organizirati rad i nabaviti opremu. Ministarstvo unutarnjih poslova Pravila društva usvojilo je 22. veljače 1873. godine i time dalo suglasnost na rad Dobrovoljno vatrogasnog društva u Somboru. Gradske vlasti Društvu su ustupile vatrogasnu opremu, osmatračnicu na tornju Gradske kuće, a u prizemlju je osigurana prostorija za dežurnog vatrogasca. Grad je 1881. godine odobrio postavljanje zvona na tornju Gradske kuće, što je olakšalo obavještavanje građana o požaru. Dežurni vatrogasac na osmatračnici prvo bi za požar javio telefonom vatrogascima, a onda pucao iz puške onoliko puta koliki je broj rajona u kome je izbio požar. Da bi se što prije obavijestili građani, dežurni vatrogasac je puhao u trubu, a u slučaju većih požara oglašavala su se i crkvena zvona. Kako bi vatrogasci bili što bolje obučeni, održavali su se tečajevi, ljeti u dvorištu Gradske kuće, a zimi u hotelu Lovački rog. Već 1875. godine Društvo je imalo 125 članova. Imali su tri ručne pumpe, 14 ljestava, pet kaca za vodu, devet bačvi, šest špricaljki i drugu opremu.
Protupožarna zaštita i u selima
Osnivanje Dobrovoljnog vatrogasnog društva u Somboru potaknulo je i ostala okolna mjesta da organiziraju protupožarnu zaštitu. Vatrogasno društvo u Kuli osnovano je 1877. godine, Bezdanu dvije godine kasnije, Karavukovu 1890., Sonti 1892., Doroslovu 1897. godine. U Lemešu je Dobrovoljno vatrogasno društvo osnovano 1901. godine, iste godine u Starom Sivcu, 1904. u Crvenki, Kljajićevu i Gakovu 1910. godine, Telečkoj 1911., a u Beregu i Kolutu 1912. godine.
Osnutku Dobrovoljnog vatrogasnog društva u Beregu prethodio je veliki požar 1904. godine, kada je u selu izgorjelo 75 kuća. Odmah nakon požara iz općina i župnih ureda iz Bezdana, Sivca, Crvenke, Apatina i drugih mjesta u Bereg je stigla pomoć postradalima. Ovaj događaj potaknuo je mještane Berega da se samoorganiziraju i osnuju svoje Dobrovoljno vatrogasno društvo. Ipak, do osnutka Društva prošlo je još osam godina, jer je Dobrovoljno vatrogasno društvo u Beregu osnovano 1912. godine. Ali se Društvo održalo i aktivno je i danas.
Nakon Prvog svjetskog rata trebalo je obnoviti rad dobrovljnih vatrogasnih društava kojima je nedostajalo članova i nove opreme. U novoj državi mijenjala se i organizacija društava, pa je 1933. godine organizacija vatrogasnih društava bila u okviru Vatrogasne zajednice banovine. Tako je ovo područje pripadalo Dunavskoj banovini. Osim profesionalnih i vatrogasaca dobrovoljaca bilo je dozvoljeno organiziranje protupožarne zaštite u poduzećima. Vatrogasna zajednica Dunavske banovine jednom mjesečno tiskala je Vatrogasni glasnik, koji je objavljivao podatke o požarima, upite o rukovanju vatrogasnom opremom.
I u novoj državi radilo se na osnutku novih društava, pa je tako 1927. godine osnovano Dobrovoljno vatrogasno društvo u Monoštoru. Na samom početku rada u selu je provedena akcija kako bi se prikupila sredstva za kupovinu vatrogasne opreme, a priloge je dalo 60 Monoštoraca. Dio bogatog arhiva monoštorskog dobrovoljnog vatrogasnog društva prikazan je na izložbi »Vatrogasci, pozor!« u Muzeju podunavskih Nijemaca u Somboru.
Dio ove izložbe posvećen je i prvoj ženi vatrogasnom časniku u Kraljevini Jugoslaviji. Bila je to Anka Drvanek iz Varaždina, a njena članska iskaznica čuva se u Muzeju hrvatskog vatrogastva u Varaždinu.
Z. V.
