Širom Vojvodine
Mladi vjernici iz Bačke u prapostojbini
U Subotičkoj Danici za 1987. godinu pod naslovom Mladi vjernici iz Bačke u prapostojbini Danijela je opisala hodočašće mladih iz Bačke u Široki Brijeg (str. 168 – 171) Oni su sudjelovali na tradicionalnom susretu mladih Hercegovine 26. i 27. srpnja 1986. godine. Tom prigodom pohodili su i Blagaj i izvor rijeke Bune. Evo izvatka iz spomenutog članka o tom pohodu (nakon susreta u Širokom Brijegu): »Krenuli smo prema Blagaju na Buni. U veselom raspoloženju i puni prekrasnih utisaka stigli smo u našu prapostojbinu. Na putu nas je jedan čovjek primjetivši naše registracije autobusa, zaustavio, poželio nam dobrodošlicu i rekao da se sjeća da im je otac pričao o tome da su prije 50 godina Bunjevci bili u Blagaju i postavili ploču u spomen 250. obljetnice dolaska Bunjevaca u Bačku. U Blagaju i okolici sve su sv. mise otkazane ili stavljene u koje drugo vrijeme da bi ljudi mogli doći da nas vide, da se s nama susretnu. Blagajska crkva Presv. Trojsva bila je prepuna ljudi. Mi smo bili obučeni u narodne nošnje i sudjelovali smo u misi čitajući, svirajući, pjevajući. Poslije mise izveli smo kratki program koji smo pripremili. Naši tamburaši, također u narodnim nošnjama, svirali su, a mi smo pjevali. Dok su se jasni zvuci tamburice razlijegali crkvom, osjećali smo se kao prava braća, kao isti narod, iako nas je vihor vremena, prije 300 godina razdvojio. Te godine i razlike nestale su s toplim tonovima koji kao da su u srca prodirali… Ljudi iz Blagaja bili su oduševljeni našom nošnjom i sviranjem… Mnogi ljudi pričali su nam kako se živo sjećaju dana kada je pjevačko društvo Neven iz Subotice na crkvu u Blagaju postavilo ploču… Došli smo na izvor Bune. Ta malena rijeka na samom izvoru djeluje tako široko i zastrašujuće, a opet tako prisno, kada se sjetimo da su vjerojatno odatle neki naši pradjedovi krenuli na put u Bačku«.
Veliko zahvalno hodočašće Subotičke biskupije
Pod tim naslovom Bačko klasje je objavilo opširni članak koji je potpisao Vojmir (Bela Gabrić). Evo najvažnijih dijelova iz toga članka: »Od samog početka organiziranja te proslave (300. obljetnice doseljenja Bunjevaca u Bačku) bila je želja da posjetimo stari zavičaj odakle su naši pređi došli na bačke ravnice gonjeni nevoljom i željni mira. Željeli smo da drugi dio proslave jubileja bude u našem starom kraju da tako izrazimo svoju ljubav prema svojoj postojbini i sjetimo se svojih dalekih predaka koji su morali napustiti svoj rodni dom. Zato, vođeni željom da posjetimo te naše drage krajeve, pošli smo u Tuzlu, Mostar i Blagaj. U rano jutro, u subotu 23. svibnja 1987. godine tri autobusa s oko 150 putnika krenula su iz Subotice prema našem jugu da se opet susretnemo s prijateljima…« Tom prigodom u mostarskoj katedrali održana je svečana akademija na kojoj je koncert održao subotički Katedralni zbor Albe Vidaković, a između pojedinih glazbenih točaka recitatori su recitirali pjesme bunjevačkih i šokačkih pjesnika. Sljedećeg dana je bila svečana biskupska misa zahvalnica. »Na početku mise biskup domaćin (Pavao Žanić) pozdravio je sve goste a onda je slijedio svečani čin otkrivanja spomen-ploče u katedrali. Marijana je recitirala pjesmu Molitva Vite Grunčić. Zatim je biskup Matija Zvekanović otkrio spomen-ploču a subotički Katedralni zbor zapjevao pjesmu Blagoslovljena ova zemlja. Toga trenutka svako srce je zaigralo u ganuću i uzbuđenju, a svaka riječ je nemoćna da opiše ljepotu tog događaja u povijesnom pohodu našem starom kraju kad smo dali počast svima našim pređima koji su prije 300 godina napustili kršne hercegovačke gore i doselili se u ravnu Bačku i Crkvi koja vjekovima dvori svoj narod. U tom svečanom času u katedrali koja je posvećena Mariji Majci Crkve i Kraljici svijeta zbor i svi prisuti zapjevali su Kraljice neba, raduj se. Poslije toga vlč. L. I. Krmpotić pročitao je prisutnima tekst spomen-ploče:
Hrvatsko-bunjevačka grana u povodu 300. Obljetnice selidbe veće skupine u Bačku, podiže ovu ploču u spomen staroj postojbini i Crkvi koja vjekovima dvori svoj narod. 24. V. 1987. Bački bunjevački Hrvati vjernici«.
Ponovo 2007., i 2009. godine
Pod tim podnaslovom članak u Hrvatskoj riječi donio je i ove podatke: »… do danas mnogi Bunjevci iz Bačke rado hodočaste na vrelo Bune, održavajući tako živom pučku tradiciju. Najpoznatija i najmasovnija su dva puta iz 2007. i 2009. godine. U organizaciji Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini 4. kolovoza 2007. godine oko 150 subotičkih i somborskih Bunjevaca tijekom trodnevnoga puta obišlo je izvor Bune i crkvu u Blagaju. Iako je crkva devastirana tijekom rata u BiH (Blagaj je u bošnjačkom dijelu Federacije BiH), ploča postavljena 1933. ostala je netaknuta, a i dalje stoji na crkvi nakon njezine obnove 2010. – 2014.
Također su u organizaciji Hrvatske državne samouprave u Mađarskoj oko 100 bunjevačkih Hrvata iz Mađarske posjetili Bunu i Blagaj, te 7. lipnja 2009. postavili spomen-ploču na vanjski zid novoizgrađene crkve Presvetog Trojstva u većinski hrvatskom selu Buna sljedećega natpisa:
»Bure povijesti davno su nas udaljile od izvora Bune,
Od kršne Hercegovine, pradomovine naših predaka.
S dalekih ravnica Bačke vraćajući se korijenima
U znak sjećanja – Hrvati Bunjevci iz Mađarske 2009.«.
Nakon 90 godina
Vodstvo UBH-a Dužijanca je prigodom svog pohoda Mostaru, Blagaju i izvoru rijeke Bune utvrdilo da spomen-ploča iz 1933. godine na blagajskoj crkvi Presvetog Trojstva još uvijek stoji na mjestu na kojem je tada postavljena. U dobrom je stanju, ali su slova posve izblijedjela. Stoga je odlučeno da se prigodom održavanja manifestacije Dužijanca u Mostaru obnove slova na ploči. O tome su već razgovarali s tamošnjim župnikom preč. Slavenom Ćorićem. On je obećao da će za to pribaviti potrebne dozvole crkvenih i građanskih vlasti. Tu ideju prenijeli smo Hrvatskom nacionalnom vijeću koju je predsjednica Jasna Vojnić zdušno podržala. Radujemo se već sada što ćemo 22. srpnja ove godine moći sudjelovati u svečanosti otkrivanja obnovljene ploče u Blagaju, na obali Bune.
Andrija Anišić
