Davor Francuz, mladi poljoprivredni inženjer iz Monoštora, nedavno je kupio zemlju na izlazu iz sela prema Somboru, na kojoj je bio stari križ. Još dok je planirao kupiti njivu, Davor je planirao da će obnoviti križ, a dodatni poticaj bilo mu je to što je rodbinski vezan za obitelj Francuz koja je kroz nekoliko generacija bila vlasnik njive, gdje je Josip Francuz 1928. godine i podogao križ. Isto tako i Davorova obitelj generacijama je vezana uz crkvu.

»Moj pradjed po ocu Stipan Francuz bio je 30 godina zvonar u crkvi sv. Petra i Pavla u Monoštoru. I kasnije je naša obitelj bila privržena crkvi i kada sam kupio tu zemlju na kojoj je bio stari križ, normalno je bilo da sam odmah planirao obnoviti ga«, kaže Davor.

Zemlju je kupio od Marije Glavaš, rođene Francuz, i odmah je počeo obnovu križa.

»Pomogli su mi prijatelji, a posebno bih istaknuo Sašu Kovača (Truminog). Križ je bio u baš lošem stanju. Postavili smo korpus križa, Gospu koja nedostaje, uredili prostor oko križa«, kaže Davor.

Križ koji je Davor obnovio podigao je Josip Jozo Francuz (iz obitelji Čontoševih). Jozo je imao tri sina: Marina, Stipana i Adama i tri kćeri: Pavliju, Đulu i Maricu. Na putu od Monoštora za Sombor, s desne strane, dva kilometra od Sombora Joza je imao pet jutara zemlje i salaš, a sa suprugom Tonkom (rođenom Đanić) podigao je 1928. godine križ između ceste i njive. Na križu je pisalo »U slavu Božiju«.

Kada je već bio u poodmaklim godinama, Joza se sa suprugom seli sa salaša u selo, a na salašu žive njihov sin Marin sa suprugom Mandom (rođena Periškić) s obitelji. Nakon preseljenja sa salaša u Monoštor, Jozo je svakog dana išao u crkvu, a kada je u vrijeme Batinske bitke od savezničke avijacije stradala kuća u Monoštoru, on i supruga opet se vraćaju na salaš.

Đula Marijanović, kći Jozinog sina Marina, kaže da je salaš srušen pedesetih godina prošlog stoljeća. S ponosom kazuje da se posebno njen otac Marin brinuo o križu te ga je i obnavljao. Nakon Josipove smrti parcela od pet jutara se dijeli nasljednicima. U diobi nasljedstva Marin dobiva dio zemlje gdje se nalazio salaš na kojem je već živio. Zemlju na kojoj je križ nasljeđuje Jozin sin Stipan, a nakon njegove smrti njegova kći Marija Glavaš.

Đula Marijanović s ponosom ističe da se i po podjeli imanja kada se išla obrađivati zemlja uvijek odmaralo i blagovalo pokraj križa, bez obzira na kojoj se njivi radilo.

Ž. Š.