Akreditirani stručni skup »Kultura, običaji i tradicija – muzika nas spaja«, u organizaciji Hrvatske glazbene udruge Festival bunjevački pisama održan je u prostorijama HNV-a u subotu, 12. ožujka.
Pozivu organizatora odazvale su se odgojiteljice, učiteljice i profesori glazbene kulture, a sve ih je okupilo isto – glazba i rad s djecom.
Po riječima polaznica ovog skupa, bio je ovo jedan od zanimljivih i konkretnih projekata, koji je obuhvatio ne samo teorijsko nego i praktično znanje.
Notni zapisi u digitalnoj formi
O digitalnom notnom zapisivanju u programu Finale, o digitalizaciji sadržaja i notnih zapisa, kao i o praksi govorio je profesor tambure Vojislav Temunović, koji je uz teorijsko znanje i praktično pokazao kako se radi u spomenutom programu.
»Prošli smo osnovna pravila pisanja partitura za odgojitelje i učitelje, ali i konkretnu primjenu u svakidašnjem radu«, priča Temunović i dodaje: »Ono što smatram osobito korisnim jest što se u ovome programu napisana partitura može pretvoriti u MP3 format i tako vrlo jednostavno pustiti na satu, te djeca uz to mogu pjevati ili svirati u zavisnosti od uzrasta.«
Digitalizacija je i kod notnih zapisa, donijela brojne mogućnosti. Naime, po riječima Temunovića kompletna nototeka HGU Festival bunjevački pisama je digitalizirana i čuva se i u elektroničkoj formi. Zanimljiv je primjer da na prenosivi USB, koji je dostupan u svakom momentu, stane dva ormara nota u papirnom obliku. Po riječima sugovornika, prednosti digitalizacije su brojne, a konkretno za učitelje i odgojitelje je bitno da svaku pjesmicu mogu pretipkati i prebaciti ju u MP3 format, što doprinosi brojnim drugim mogućnostima.
Teorija i primjena u praksi
O etnomuzikologiji, pjevanju i izvođenju narodnih melodija govorila je profesorica etnomuzikologije i tradicijskog pjevanja Tamara Štricki Seg, koja je polaznicima stručnog skupa ponudila ideje kako se na zanimljiv način mogu obraditi tradicijske pjesme, te je spomenula i važnost etnomuzikologije u odrastanju djece.
»Etnomuzikologija je važan dio svih nas i možda nismo ni primijetili, ali je ona dio našeg odrastanja. Kada s djecom govorimo o etnomuzikologiji, važno je potaknuti ih na razmišljanje kako su upravo oni ti koji mogu sačuvati i prenositi našu tradiciju. Glasovne mogućnosti djeteta su individualne, kao i interesiranje djece, ali ih na zanimljiv način možemo zaokupirati da kroz igru nauče puno toga«, kaže Štricki Seg.
Ovoga puta učiteljice i odgojiteljice su bile u ulozi učenika, te su tako uz plan aktivnosti na satu imali i konkretnu radionicu. Zabavile su se vježbama disanja, vokalizama, te tapšanjem i pjevanjem. Imali su i praktičan rad, a prof. Štricki Seg je govorila i o pripremi djece za javni nastup.
Profesorica Mira Temunović je prezentirala rad s ansamblom, odnosno rad s djecom u učionici. »Nažalost, ni jedna škola nema školski ansambl ili orkestar nego su učitelji prinuđeni sami osmišljavati i raditi s djecom na temelju onoga što posjeduju. Jasno je da nisu sva djeca jednako predodređena za glazbu, ali treba iskoristiti njihove mogućnosti. Tako će netko svirati melodiju, netko kucati ritam, pokazivati rukama što se radi u pjesmi... Zapravo, sve je na kreativnosti odgojitelja, odnosno učitelja«, kaže prof. Temunović.
Kada su u pitanju hrvatski odjeli, u glazbenom odgoju je dozvoljen i nacionalni dodatak, koji nastavnom kadru pruža još veću kreativnost.
Dotaknuli smo se i onoga što je svima vidljivo, ali se time malo tko bavi.
»Muzički odgoj je u osnovnim školama nekako ostavljen po strani, pa je ovo bilo idealno za potaknuti odgojitelje, učiteljice i nastavnike na kreativne ideje. Glazba ima dva aspekta: psihološki i kulturološki. Glavni zadatak glazbene kulture je stvoriti kod djeteta pažljivog i aktivnog slušatelja, bez obzira na žanr«, priča Temunović.
Tako su na kraju, Orffov instrumentarij zamijenili tamburaši – komorni sastav Kockice i pokazali kako sve naučeno primijeniti u praksi.
Stručni skup je financijski podržalo Ministarstvo za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog, Budžetski fond za nacionalne manjine u području obrazovanja.
Ž. V.
