Odredba Zakona o kulturnom naslijeđu, po kojoj izdanja dubrovačke književnosti pripadaju i srpskoj i hrvatskoj kulturi, zaključno s 1867. godinom, ne znači da Srbija spori da je stara dubrovačka književnost i dio kulturnog naslijeđa Hrvata, priopćilo je srbijansko Ministarstvo kulture i informiranja povodom prošlotjednih kritika upućenih na spornu odredbu iz Zagreba. Kako dodaju, dubrovačka književnost je zajedničko naslijeđe.

»Upravo se na primjeru dvojnog naslijeđa, zajedničke jezičke prošlosti i odnosa prema književnoj baštini, najbolje prepoznaju europske vrijednosti i perspektive dobrosusjedskih odnosa«, stajalište je srbijanskog ministarstva.

Hrvatski ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman poručio je u petak da će Srbija zbog otimanja hrvatske kulturne baštine snositi posljedice u pristupnim pregovorima s Europskom unijom.

»Otimanje hrvatske kulturne baštine nije niti u skladu s europskim vrijednostima i s perspektivom za koju se Srbija opredijelila i zasigurno će imati određene konsekvence kada se budu otvorila određena poglavlja koja su s time u vezi ključna, poput obrazovanja«, izjavio je Grlić Radman.

Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Beogradu je, nakon usvajanja spornog zakona krajem prosinca 2021., notom upozorilo srbijanske vlasti na neprihvatljivo prisvajanje hrvatske kulturne baštine i zatražilo sastanak s resornom ministricom Majom Gojković, potvrđeno je Hini u Veleposlanstvu.

»Očekujemo odgovor Ministarstva i termin sastanka«, rekao je izvor Hine u veleposlanstvu RH.

U priopćenju Ministarstva kulture navedeno je da Odredba o staroj i rijetkoj bibliotečnoj građi, iz članka 23. osporenog zakona, »predstavlja definiciju koja je ustanovljena Zakonom o staroj i rijetkoj bibliotečnoj građi iz 2011. godine«, te da je to »potvrda znanstveno-metodološke dosljednosti koju je srpska filološka škola ustanovila prije stotinu pedeset godina«, a koja »traje i danas«.

»U Srpskoj akademiji znanosti i umjetnosti (SANU), Beogradskom sveučilištu, Matici srpskoj i drugim znanstvenim institucijama utvrđeno je da je stara dubrovačka književnost jedinstvena pojava kod južnih Slavena koja ima svoje osobitosti i predstavlja veliko zajedničko dobro. Na osnovu jezika na kojem je napisana može istovremeno biti i srpska i hrvatska«, navodi u objašnjenju srbijansko ministarstvo u povodu zakonskih odredbi usvojenih potkraj prošle godine.

Takvo stajalište, tvrdi Ministarstvo, zastupali su i poznati Dubrovčani, od Matije Bana i Baltazara Bogišića u 19. stoljeću, do Milana Rešetara i Petra Kolendića u 20. stoljeću, koji su bili članovi SANU.

Hrvatska ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek izjavila je ranije da su zakonske odredbe Srbije o dubrovačkoj književnosti »stručno neutemeljene«.

»Očekujem da Srbija izmijeni taj zakon i da prestanu posezati za hrvatskom kulturnom baštinom«, rekla je Obuljen.

Hrvatski europarlamentarac Karlo Resler pozvao je 19. siječnja Europsku komisiju da reagira na spornu odredbu srbijanskog Zakona o kulturnom naslijeđu.

H. R.