U organizaciji Fakulteta hrvatskih studija, u Zagrebu je održana znanstveno-kulturna manifestacija »Hrvatsko proljeće i hrvatska država«, pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića. Cilj manifestacije bio je evocirati i interdisciplinarnim pristupom rasvijetliti povijesna zbivanja i posebice ulogu hrvatskih sveučilištaraca o 50. obljetnici proglašenja studentskoga štrajka te rasvijetliti poveznicu Hrvatskoga proljeća i procesa uspostavljanja hrvatske države.
U znanstvenom dijelu skupa sudjelovalo je 53 znanstvenika iz Hrvatske i inozemstva, među kojima i ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Tomislav Žigmanov, objavio je ZKVH.
U svojoj radnji naslovljenoj Hrvatsko proljeće i Hrvati u Bačkoj Žigmanov je predstavio najvažnije povijesne procese i događaje koji su bili na djelu od sredine 60-ih do sredine 70-ih godina 20. st. prije svega u Subotici, među ovdašnjim Hrvatima, ponajprije u području kulture. Žigmanov je ukazao na naslijeđenu višestoljetnu bogatu kulturnu baštinu te raširenu živu svijest o događajima od prije Drugoga svjetskog rata (nakladništvo, novinstvo, razvijen književni život, prvo značajnije masovno memoriranje – npr. obilježavanje 250 godina od doseljenja Bunjevaca u Bačku, začeci muzejske, arhivske i knjiške građe) i vremenu neposredno nakon istoga (dnevnik/tjednik Hrvatska riječ, Hrvatsko narodno kazalište, časopis za književnost, umjetnost i društvena pitanja Rukovet). Dodatno je postojala mnogovrsna navezanost na kulturne krugove u Zagrebu i drugim središtima u Hrvatskoj, pa su nanovo okupljeni hrvatski intelektualci iz Subotice nakon Brijunskoga plenuma 1966. i početka liberalizacije pokrenuli cijeli niz aktivnosti na planu afirmacije mjesnog hrvatskog kulturnog naslijeđa i prezentacije njihova kulturnog stvaralaštva. Istaknuo je proslavu prve Dužijance izvan Crkve 1968. i održavanje Velikog prela 1970., osnutak HKUD-a Bunjevačko kolo 1970., izdavanje nekoliko kapitalnih književnih i književno-povijesnih djela u Zagrebu (Ivan Kujundžić, Juraj Lončarević, Geza Kikić, Balint Vujkov, Ante Sekulić), otkrivanje poprsja Ambrozije Boze Šarčevića u središtu grada, rad glasovitog kipara Ivana Meštrovića, snimanje humoristične serije Televizije Zagreb Boltine zgode i nezgode Matije Poljakovića u režiji Petra Šarčevića, oživljavanje likovne scene te afirmaciju umjetnosti u tehnici slame (izložbe i film Ive Škrabala Slamarke divojke). No, uspjesi i postignuća nisu dugo trajali, istaknuo je u izlaganju Žigmanov – slomom Hrvatskog proljeća u Hrvatskoj slomljeni su i njegovi odrazi u Bačkoj s tragičnim ishodima: zabrane javnog djelovanje za više od stotinu intelektualaca, uzništvo za četvoricu i stalni nadzor i kontrola tajne policije nad cjelinom kulturnog života ovdašnjih Hrvata. Kako je ocijenio, posljedice ovoga »loma« vidljive su i nakon 50 godina – elita Hrvata nema kontinuitet u trajanju, kulturni procesi nisu završeni u izgradnji primjerenih institucija i prezentaciji suvremenog umjetničkog stvaralaštva, napose kada je riječ o usustavljivanju znanosti i suradnji s kulturnim i znanstvenim institucijama u Hrvatskoj i pratećim procesima integracija, institucionalni okvir je i danas nedovoljno razvijen.
U okviru ove dvodnevne manifestacije priređena je i izložba o Hrvatskom proljeću te je premijerno prikazan dugometražni dokumentarni film Hrvatsko proljeće i hrvatska država redatelja Jakova Sedlara.
H. R.
