Tako se sklopilo ovoga tjedna da je informiranje na manjinskim jezicima, u neku ruku, tema ovoga broja. Prošloga petka održan je panel, odnosno video-konferencija na temu »Mediji na jezicima nacionalnih manjina – istraživanje i analiza« koju je izradio Nedim Sejdinović, a podržala Organizacija za europsku sigurnost i suradnju. Tijekom konferencije, osim uobičajenih rečenica o tome kako treba zaštititi interkulturalnost, multijezičnost itd. (i to u godini kada je isteklo pet godina tijekom kojih su navodno manjinski programi bili zaštićeni, a za koje vrijeme su uništavane redakcije na manjinskim jezicima koje su nastajale i trajale dugi niz godina), opet su se sukobile dvije koncepcije. Prema koncepciji autora analize glavni je problem informiranja na manjinskim jezicima utjecaj nacionalnomanjinskih vijeća. Prema predsjedniku Mađarskog nacionalnog vijeća Jenőu Hajnalu glavni je problem zadiranje u manjinsku kulturnu autonomiju u kojoj je informiranje jedno od četiri područja za koju su nadležna nacionalnomanjinska vijeća. Za ilustraciju dva koncepta mogu poslužiti dva citata s ove konferencije. Hajnal je rekao kako smatra »da misija OESS u Srbiji ne može dozvoliti da se fokusira isključivo na medijske slobode, i to u toj mjeri da ne poštuje ni slovo Ustava države u kojoj djeluje. Ovim ne samo da isključuje mogućnost bilo koje suradnje po ovim pitanjima već i stvara rizik da se fino uravnotežen sustav sa svim svojim manama i vrlinama raspadne čime ugrožava regionalnu sigurnost, dva ključna cilja koje ova organizacija proklamira već u svom imenu«. S druge strane, Sejdinović je rekao: »U čitavom ovom izvještaju sam se bavio i pravima i odgovornostima nacionalnih vijeća i ni u jednom slučaju nisam zahtijevao ili preporučivao umanjenje prava nacionalnih zajednica na informiranje. Moja preporuka ide u tome pravcu da se osigura stabilno funkcioniranje i da se ostvarena prava ne smiju umanjivati. Inzistiram na odgovornosti nacionalnih vijeća za kvalitetno informiranje, medijski pluralizam i javni dijalog, zalažem se za slobodu medija, ali ne na uštrb gašenja medija«.

No, ovo je tema dovoljno široka da se o njoj pišu članci i vode intervjui, preširoka za ovako kratak tekst. Nastavak u sljedećem broju.

U ovom broju je tema i pokrajinski javni servis Radiotelevizija Vojvodine i turbulencije koje su nastale zbog 201 milijun dinara manje iz proračuna za ovu medijsku kuću koja se ponosi, i rado ističe, svoje programe na manjinskim jezicima. Ovaj manjak na svojoj koži je osjetilo i osjetit će 257 radnika ove medijske kuće, među njima i manjinske redakcije. Tako će od sada hrvatska redakcija funkcionirati s jednim novinarom manje. Inače, kako smo bili informirani, hrvatska redakcija se nije trebala »dirati«, jer u odnosu na druge manjinske redakcije radi s daleko manjim brojem novinara. Tako je do ovog otpuštanja mađarska redakcija imala ukupno 43 novinara i suradnika, slovačka 13, rumunjska 15, rusinska 16, romska 8 i hrvatska 7. Ipak, usprkos obećanjima, s najvišeg mjesta (u Pokrajini) hrvatska redakcija je sada spala na 4 novinara i 2 dopisnika.

Inače, na sastanku Koordinacije nacionalnih vijeća, posvećenom ovoj temi, u jednom od zaključaka se traži i da »komisija koja je pri Vladi Srbije omogući RTV-u da zapošljava nove, mlade i obrazovane ljude na mjesta s kojih je netko otišao u mirovinu ili na bilo koji način otišao iz ustanove«.

Na to su predstavnici RTV-a rekli da »za sada nije ugroženo informiranje na jezicima nacionalnih zajednica« i da je rukovodstvo te medijske kuće »uradilo sve kako bi zadržalo što više ljudi«.

Poučeni iskustvom iz prethodnih pet godina u kojem je informiranje na manjinskim jezicima bilo zaštićeno, logično je zapitati se kako li će izgledati u budućnosti. I logično je zapitati se i zašto neki uporno inzistiraju na projektnom financiranju kada je jasno da, bez stabilnog financiranja nema stabilnih medija već samo projekata, pa i onih vrlo upitne kvalitete i svrhe.

I na koncu, donosimo i intervju s novinarom Nenadom Jovanovićem uposlenim u tjedniku srpske manjine u Hrvatskoj koji na pitanje je li moguć opstanak medija na manjinskim jezicima putem projektnog financiranja, a za što se neki uporno zalažu, odgovara jednom riječju »teško«.

J. D.