Tema

Odjeli poput obitelji

Problema oko jezika ili bilo čega drugog nismo nikada imali *  Dobri prijatelji i opuštena atmosfera u razredu su nešto najljepše * Trebamo koristiti svoje pravo, te njegovati i čuvati naš jezik * Nikada se nisam osjećala zapostavljenom ili osramoćenom jer sam u hrvatskom odjelu

U prošlome broju našega tjednika već smo pisali o maturantima, a ovoga puta predstavit ćemo još četvero mladih ljudi koji se nalaze na novoj prekretnici života. Ispunjeni pozitivnim dojmovima, zajedništvom i uspomenama, samo njima znanim, odlaze u nova osvajanja, a mlađim generacijama preporučuju upravo svoju školu, svoje odjele na hrvatskom jeziku koji, po njihovim riječima, čine pravo bogatstvo.

Poštivali su naš odabir

 

»Kada su me roditelji upisivali u prvi razred osnovne škole, u mome slučaju u Matko Vuković, upisali su me na cjelovitu nastavu na hrvatskom jeziku. Prvo nisam niti znao koja je razlika, ali sam bio sretan što sam mogao ići u razred s prijateljima iz vrtića. Naš razred u osnovnoj školi su voljeli svi profesori i nastavnici, jer smo imali najbolje ocjene i nismo pravili nevolje. Važili smo za najbolji razred. Istim stopama sam nastavio i kod upisa u srednju školu. S velikim brojem prijatelja iz osnovne škole nastavio sam obrazovanje u srednjoj školi«, prisjeća se maturant subotičke Gimnazije Svetozar Marković Daniel Kujundžić i dodaje: »Problema oko jezika ili bilo čega drugog nismo nikada imali, svi su poštivali to što pohađamo nastavu na hrvatskom jeziku.

Drago mi je što sam imao priliku biti učenikom nastave na hrvatskom jeziku, a osobito mi je drago zbog dobrih prijatelja i lijepih uspomena koje ću ponijeti sa sobom«.

Daniel se priprema i planira upisati Prirodno-matematički fakultet u Zagrebu. Posjećivao je i pripreme koje su bile organizirane u Hrvatskom nacionalnom vijeću, a kako je sam rekao sve mu je lakše jer školovanje nastavlja na hrvatskom jeziku, te nema problema oko stručnih pojmova i dodatne literature.

 

Najbolja odluka

 

Slično iskustvo s nama je podijelila i Mirjana Milodanović, koja je također maturantica općeg smjera Gimnazije Svetozar Marković u Subotici.

»Svoje osnovno školovanje započela sam u OŠ Vladimir Nazor u Đurđinu, također na hrvatskom jeziku ali zbog nedovoljnog broja učenika od petog razreda sam se nastavila školovati na srpskom jeziku. Školovanje na hrvatskom jeziku je definitivno bila najbolja odluka za mene«, kaže Mirjana i dodaje kako će svoje dosadašnje školovanje, osobito ovo u protekle četiri godine, pamtiti po lijepom i pozitivnom iskustvu, koje bi ponovila kada bi mogla.

Dalje obrazovanje Mirjana želi nastaviti na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu.

»Budućim generacijama koje se dvoje oko upisa u srednju školu ili oko nastave na hrvatskom jeziku iskreno preporučujem da izaberu svoje i neće se pokajati. Dobri prijatelji i opuštena atmosfera u razredu su nešto najljepše. Poseban je osjećaj kada se u školi osjećate kao sa svojom obitelji, kada se ne morate ustručavati pred prijateljima, pa i profesorima govoriti na ikavici. To je definitivno nepogrešiva odluka«, poručuje Mirjana Milodanović.

Trebamo čuvati i njegovati naš jezik

Ove jeseni u Srednju medicinsku školu upisuje se treća generacija učenika koji će nastavu moći pohađati na hrvatskom jeziku. Sadašnji maturanti Medicinske škole nisu imali mogućnost biranja nego su nastavu pratili na srpskom jeziku. Jedan od njih je i naš sugovornik, maturant Srednje medicinske škole Dario Tumbas.

Dario je Osnovnu školu Matko Vuković završio na hrvatskom nastavnom jeziku, a za svoj rad i trud, te odličan uspjeh, dobio je Vukovu diplomu. Nakon osnovne upisao je Srednju medicinsku školu. »Prilikom upisa u srednju školu nisam imao problema kada je u pitanju jezik, jer osim hrvatskog na kojem sam se školovao, budući da živimo u Srbiji, podrazumijeva se da znamo i srpski jezik. Zapravo, svi oni koji su u nastavi na hrvatskom jeziku također usporedo uče i srpski i tu zaista nema nikakvih poteškoća«, kaže Tumbas i dodaje kako se sada priprema za studij u Hrvatskoj, a planira upisati studij fizioterapije na Veleučilištu Lavoslav Ružička u Vukovaru.

»Što se tiče obrazovanja na hrvatskom jeziku, bio sam zadovoljan i želim poručiti mladima pred kojima je upis da se ne trebaju sramiti ako pripadaju hrvatskom narodu u drugoj zemlji. Trebamo koristiti svoje pravo, te njegovati i čuvati naš jezik«, poručio je Dario Tumbas.

Pun pogodak

U proteklih osamnaest godina obrazovanja na hrvatskom jeziku veliki je broj i onih učenika koji su se nakon završene osnovne škole na srpskom odlučili u srednju školu upisati na hrvatskom jeziku. Među njima je i naša sugovornica Matea Milojević, koja kaže:

»Osnovnu školu Matija Gubec u Tavankutu sam završila na srpskom jeziku. Želja mi je bila upisati Gimnaziju i školovati se na hrvatskome. Čula sam iskustva prijašnjih generacija kako je opći smjer u Gimnaziji, kako bismo mi mladi rekli, pun pogodak! Kao sadašnji maturant to mogu i potvrditi. Prilikom upisa u srednju školu nisam imala problema. Od prvog do posljednjeg dana mog školovanja u Gimnaziji osjećala sam se zadovoljnom i ispunjenom. Veliku radost u meni je predstavljalo to što smo svi 'naši'. Razgovori među društvom tekli su u opuštenoj atmosferi i na ikavici. Upravo to jeste bogatstvo ovoga smjera. Problema sa stručnim terminima iz pojedinih predmeta nije bilo. Profesori su se maksimalno trudili i imali razumijevanja za sve nas koji prije nismo učili hrvatski. Nikada se nisam osjećala zapostavljenom ili osramoćenom jer sam u hrvatskom odjelu«, kaže Matea i poručuje: »Na kraju srednje škole mogu samo reći da se uopće ne kajem zbog svog izbora školovanja na hrvatskom nastavnom jeziku, jer sa sobom nosim najljepše dojmove. Moji dalji planovi jesu upisati Medicinski fakultet u Novom Sadu, smjer radiološki tehničar. Svjesna sam toga da tamo neće biti kao što je bilo ovdje. Zato budućim generacijama želim poručiti da ne oklijevaju nego da izaberu baš ovaj smjer jer je uistinu pun pogodak.«

Ž. V.