Upoznat će kroz Katicu i njene dvije sestre život djece i odraslih u vrijeme kada se imalo malo, teško zarađivalo, mnogo radilo i ponekad prebrzo odrastalo. U tom salašarskom životu zvone i brojne životne radosti vezane uz rođenje djeteta, polazak u školu, prve simpatije i ljubav, svatove, igru, omiljene životinje, nestašluke i čitavu lepezu različitih osjećaja. Na salašu se nekada rađalo puno djece. Tako je polovinom prošloga stoljeća na salašima bilo puno radosti, ali i tuge kada su djeca umirala jer nije bilo lako doći do bolnice i liječnika. O tome se nije puno pričalo. Život se prihvaćao sa svim svojim ljepotama i nedaćama … Ono što će ostati u sjećanju nakon čitanja ovih kratkih priča su želja za ranom sočnom trešnjom, ali s tuđeg drveta, upamtit ćemo razigrane guske, susret sa 'strašnim' karmelićaninom, sada kandidatom za sveca, sigre na prašnom putu i izrada kolača od blata, brojalice, odlazak u varoš, čišćenje grobova, upoznavanje ciganske čerge, sram zbog laži o (ne)znanju mađarskoga, posjet rodbini u Lemešu, epizoda sa širokim i dugačkim suknjama u crkvi i još mnogo neobično običnih događaja.

(iz pogovora Katarine Čeliković)