Tema
Potomci istrajni u rješavanju postupka
U želji da nastave s dobrotvornom misijom svog pretka Lazara Mamužića, nekadašnjeg gradonačelnika Subotice (od 1884. do 1902. godine), njegovi su potomci prije četiri godine pokrenuli postupak restitucije za povrat oduzete imovine i reosnovali njegovu Zakladu koja je tijekom tri desetljeća (od 1915. do 1946.) pomagala siromašnim građanima i stipendirala uspješne učenike. Međutim, iako su prikupljeni i predani svi potrebni, odnosno traženi, akti i dokumentacija, posljednje dvije godine su u znaku odugovlačenja ovog postupka, s dojmom da se očekuje odustajanje od njega. No, Mamužićevi potomci nemaju tu namjeru i učinit će sve što je u njihovoj moći da se imovina vrati i Zaklada ponovno zaživi.
Jedan od inicijatora reosnivanja i upravitelj Zaklade Lazara Mamužića je Lajčo Mamužić, čija je uloga koordinacija i realizacija odluka Upravnog odbora u kojem su Josip Mamužić (predsjednik) te Joso i Zvonko Mamužić (članovi).
Povijest Zaklade
Zaklada Lazara Mamužića i njegove supruge Jelisavete Mamužić, rođene Jakobčić, osnovana je 31. ožujka 1915., proširena 25. lipnja 1930., a odlukom tadašnjeg Okružnog Narodnog odbora u Subotici oduzeta 27. siječnja 1946. godine. Budući da nije imao potomstvo (imali su kćer koja je mlada umrla), sav svoj kapital je ostavio toj zakladi za pomoć siromašnim članovima svoje i ostalih subotičkih porodica.
»Posljednji predsjednik Upravnog odbora Zaklade bio je moj stric, koji se također zvao Lazar Mamužić, a koji je, kada je oduzeta imovina, bio na ročištu '46. i morao potpisati da se, odlukom Narodnog odbora, imovina oduzima. A oduzeto je 106 hektara, 56 ari i 83 četvorna metra zemlje na izlasku iz Đurđina prema Bačkoj Topoli, s lijeve strane. Osim toga, oduzeta je jedna parcela od 4.747 četvornih metara na obali Palićkog jezera – dio prostora između Palićkog i Krvavog jezera i od meteorološke stanice prema Muškom štrandu«, navodi Lajčo Mamužić.
Zaklada je u razdoblju svoje pune aktivnosti imala određene programe i planove s prihodima od te zemlje, tj. od arende. Ta su sredstva, po zahtjevu osnivača, dijeljena sirotinji iz porodice Mamužić kao i onoj iz grada (uglavnom u naturi) te za školovanje, odnosno stipendiranje dobrih učenika srednjih škola i fakulteta. Zaklada je radila volonterski (njezin odvjetnik je bio dr. Babijan Malagurski), a sastanke je održavala u sadašnjem samostanu sestara Naše Gospe iza Male crkve, gdje su se i uručivali pomoć i stipendije, i to svake godine 17. prosinca, na Lazarev imendan.
Na parcelama Zaklade su postojala dva salaša – jedan veći u kojem je živio glavni arendaš koji je vodio brigu o poslovima, i jedan manji u kojem je živio radnik. Taj veliki salaš je, prema riječima Lajče Mamužića, 1946. godine pretvoren u kazneno-popravni dom, tj. zatvor slobodnijeg tipa, u kojem su do '52. svoje kazne izdržavali osuđeni za lakše prekršaje.
Prepreke u postupku restitucije
Potomci Lazara Mamužića su prije četiri godine pokrenuli postupak restitucije, odnosno reosnovali ovu Zakladu s ciljem nastavka misije njegovog prvotnog osnivača.
»Prikupili smo arhivsku dokumentaciju, katastarske čestice, izvatke iz placeva, stare i nove brojeve parcela. Kada smo to uradili, pokrenuli smo postupak da se izvrši restitucija. Naš odvjetnik u ovom postupku je Marin Vilov. Kada smo sve to evidentirali, vidjeli smo da je zemlja koja je bila u vlasništvu Lazara Mamužića, u postupku komasacije zamijenjena za zemlju koja se nalazi na ulazu ispred Đurđina s desne strane. To je državna zemlja kojom upravlja Zemljoradnička zadruga Đurđin. Na placu na Paliću koji je prije bio namijenjen za izgradnju vile, sada se nalazi deponij sa zemljom. Agenciji za restituciju smo dostavili sve dokumente koja su prošla reviziju. Ona nije imala nikakve primjedbe na njih već je tražila da se službeno registriramo, jer se oduzeta imovina ne može vratiti fizičkoj osobi. Tu potom počinje neko 'nadmudrivanje' s Agencijom za privredne registre (APR), gdje oni traže određene dopune aktima koje mi u roku dostavljamo, ali to se sve događa u razmacima od po nekoliko mjeseci i traje već oko dvije godine«, pojašnjava Lajčo Mamužić.
U međuvremenu su, kako dodaje, na zahtjev ove agencije, uz pomoć sudskog vještaka izvršili procjenu kompletne imovine, tih 106 hektara i 4.747 četvornih metara, i tržišna vrijednost, u odnosu na kvalitetu i kategoriju zemlje iznosi milijun i 200 tisuća eura.
Nakon što je prikupljeno i predano sve što je traženo, na iznenađenje i čuđenje svih, u 'priču' se uključilo Ministarstvo kulture RS, od kojeg Agencija za restituciju traži suglasnost za registriranje Zaklade porodice Mamužić u APR. Međutim, kako ističe Mamužić, ovo ministarstvo neće to da uradi i trenutno je, preko Ustavnog suda, u tijeku spor s njim, u kojem potomci obaraju sve njegove argumente.
Da nikako ne žele odustati od ovog slučaja, jer smatraju da to što rade ima smisla i značaja, potvrdio nam je i Josip Mamužić.
»Uz pomoć odvjetnika prikupili smo sve potrebne i tražene akte i dokumentaciju, 2016. ih predali Agenciji za restituciju, pozvani smo na tzv. raspravu nakon koje smo bili uvjereni da je naša priča završena, uz zahtjev da se u APR-u trebamo registrirati kao pravna osoba. Međutim, od 2017. nastaju problemi, konstantno se traže neke dopune, ovjere i sada je već naš dojam da oni sve to čine kako bismo odustali od toga. Ali mi ne želimo odustati, jer smatramo da to što radimo ima smisla i važnost. Naša namjera nije, a niti bismo to mogli, otuđiti dio Zaklade Lazara Mamužića nego želimo to riješiti u vidu suvlasništva, dioničarstva, a ostvareni prihodi bi ponovno išli u dobrotvorne svrhe«, kaže Josip.
Zbog nemogućnosti rješavanja ovog problema, Lajčo i Josip Mamužić potražili su pomoć od narodnog zastupnika u Skupštini Srbije Tomislava Žigmanova, koji će ovo pitanje pokrenuti preko odgovarajućih institucija. Također, s ciljem izlaženja u javnost s ovom problematikom, u utorak, 17. prosinca, na Lazarev imendan, bit će održana javna sjednica Upravnog odbora Zaklade, i to u prostorijama Hrvatskog nacionalnog vijeća u Subotici.
I. Petrekanić Sič
