Zaobilaženje suštine, uz njeno maskiranje »samopodrazumijevajućim sintagmama« – poput raznoraznih »slučajeva« (»slučaj selotejp«, »slučaj Topčider«...) – oduvijek je bio prvi korak na putu odvraćanja od istine.
Jedan od posljednjih boljih primjera zaobilaženja suštine svakako je i »slučaj pritisci« kojim je zaobiđena istina o nepokretanju nastave na hrvatskom jeziku u prvom razredu Osnovne škole Moša Pijade u Beregu. Jednačina ovoga problema tijekom ferija postavljena je »pod pritiscima«, a jedna nepoznata – koja čini njegovu suštinu – do danas nije razjašnjena ili je jednostavno, da ukrademo izraz-dva iz bogate riznice neinvetivnih fraza, »zarad mira u kući gurnuta pod tepih«.
Priča vam je vjerojatno poznata i u skraćenoj verziji ide ovako: od osmero roditelja sadašnjih prvašića u Beregu, njih sedmero se proljetos izjasnilo da im dijete 1. rujna nastavu pohađa na hrvatskom jeziku. Međutim, iz sada nedovoljno poznatih razloga – ili bar javno neobjelodanjenih – isti ti roditelji ljetos su promijenili svoje mišljenje i »tražili novu mogućnost izjašnjavanja« kako bi rukovodstvu škole putem ponovljene ankete priopćili da se njih četvero predomislilo i odlučilo da im dijete nastavu pohađa na srpskom jeziku, što je u konačnici rezultiralo time da troje djece čiji su roditelji ostali dosljedni ove jeseni ipak neće moći pohađati nastavu na svom materinskom jeziku u mjestu u kom žive. Težina ovoga problema okupila je nakon toga trust mozgova koji su ga bezuspješno pokušavali riješiti: u Bereg su na sastanak s roditeljima došli i kopredsjedatelj Međuvladinog mješovitog odbora Srbija – Hrvatska Ivan Bošnjak i načelnik Zapadnobačkog okruga Dušan Marijan i zamjenik gradonačelnice Sombora Antonio Ratković i predsjednik Izvršnog odbora Hrvatskog nacionalnog vijeća Darko Sarić Lukendić i predstavnici Školske uprave... Zaobilazeći suštinu, predočavali su roditeljima moguće opcije, nudili im još jednu anketu, odnosno mogućnost da promijene već promijenjeno mišljenje ili da ga ne mijenjaju, razgovarali s njima, mučili se mučili... Al se nisu maknuli dalje od svršetka.
A ključ problema, odnosno njegova glavna nepoznanica nalazi se upravo u zaobiđenoj suštini, koja je sadržana u pitanju: je li istina da su roditelji svoje mišljenje promijenili pod pritiscima ili je riječ o zlonamjerno plasiranim glasinama? Ako je prva pretpostavka točna, onda je zadaća svih onih koji su prošloga tjedna bili na sastanku u Beregu, kao i drugih za to nadležnih državnih tijela, da se utvrdi identitet onoga ili onih koji su roditelje »pritiskali«; da se protiv njega ili njih pokrene kazneni postupak i da se roditeljima u najmanju ruku uputi javna isprika zbog neugodnosti koje su pretrpjeli od onih koji se miješaju u njihovo privatno pravo. Ako je točna druga pretpostavka, postupak je isti.
Da se ovom problemu pristupilo na taj način, ova priča sigurno bi imala drugačiji tijek i, što je najbitnije, na površinu bi isplivala istina. Na taj način otklonila bi se i nagađanja o tome koliko je Srbija iskrena i dosljedna u provedbi prava svojim građanima, odnosno usporedbe sa sličnim primjerima. Za početak navedimo samo jedan: možete li zamisliti da u Bačkim Vinogradima, na Hajdukovu, Čantaviru ili u nekom drugom sličnom mjestu roditelji tijekom ljeta u većini, i to »zbog pritisaka«, zatraže novo izjašnjavanje na kom bi onda svoje dijete umjesto u odjeljenje na mađarskom upisali u ono na srpskom? I da pri tome na pitanje »tko pritišće« šute doslovce svi kojih se to izravno tiče. Ili bar javnosti žele nametnuti takav dojam.
Z. R.
