Međunarodni dan nematerijalne kulturne baštine obilježava se 17. listopada s ciljem promicanja svijesti o vrijednosti živih tradicija te važnosti njihova očuvanja i prenošenja budućim naraštajima. Tim povodom Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata predstavio je trideseti element u Registru nematerijalne kulturne baštine Hrvata u Srbiji – umijeće izrade šokačkih uskrsnih jaja broćki, zabilježeno u Beregu koji je dio kulturnog prostora Šokaca u Gornjem Podunavlju.
Način izrade i materijali
Broćke su uskrsna jaja koja se, umjesto bojenjem, ukrašavaju oblaganjem tekstilom. Nakon što se jaje ispuhne i osuši, na njegovu se površinu lijepe pažljivo izrezani komadići tkanine, najčešće svile ili pliša, a upotrebljavaju se i ostaci tekstila od kojega se izrađivala narodna nošnja. Spojevi se prekrivaju ukrasnim trakicama, dok se površina dodatno ukrašava ručno izrađenim ružicama, oblikovanima od tankih trakica tkanine. Posebnu skupinu čine broćke s drtavicom – ukrasom od tankih niti izdvojenih iz dijelova tradicijskoga ženskog oglavlja.
Izrada broćki zahtijeva preciznost, strpljenje i poznavanje svojstava materijala. Tkaninu je potrebno izrezati i oblikovati tako da prati jajoliku površinu, a posebna se pozornost posvećuje lijepljenju i obradi spojeva. Nekoć su se kao ljepilo upotrebljavali brašno i voda, dok su poslije uvedena suvremena ljepila. Ovo umijeće svjedoči o vještom korištenju raspoloživih materijala i povezanosti s tradicijskim tekstilnim rukotvorstvom.
Značenje u zajednici
Podatke o broćkama donosi i knjiga Od zaborava spašeno, koja sadržava rukopisnu baštinu Josipa Ilića (1885. – 1963.), bereškoga novinara i kulturnog djelatnika. Riječ je o vrijednoj jezičnoj, književnoj i etnološkoj građi Hrvata u zapadnobačkom Podunavlju, objavljenoj u nakladi Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti Sveučilišta u Osijeku, Katoličkog društva Ivan Antunović iz Subotice i HKPD-a Silvije Strahimir Kranjčević iz Berega.
Osim načinom izrade, broćke se ističu i značenjem koje su imale u tradicijskom životu zajednice. U Beregu se pamti običaj prema kojemu su kumovi na Uskrs darivali broćke, a posebno mjesto u običajima darivanja imalo je jaje ukrašeno drtavicom, koje je djevojka darivala mladiću za kojega se trebala udati. Prema sjećanjima kazivača, takvo se jaje izrađivalo posebno za tu prigodu, a izrađivale su ga vješte žene iz sela. U pojedinim se kazivanjima spominje i uzvratni dar mladića – licitarsko srce – nakon kojega se na jesen očekivalo vjenčanje.
Broćke su se čuvale i unutar obitelji, gdje su se prenosile s generacije na generaciju. Za Uskrs su se vješale na grančice cicamace i služile kao ukras na blagdanskom stolu, a nakon blagdana spremale su se za sljedeću godinu. Tako su, čuvajući se desetljećima, postajale dio obiteljskoga naslijeđa i trajna poveznica između generacija. Njihovo značenje stoga nije proizlazilo samo iz izgleda i umijeća izrade nego i iz običaja, prigode darivanja te odnosa među ljudima.
Nositelji umijeća
Među rijetkim današnjim nositeljicama ovoga umijeća u Beregu jest Anica Krizmanić, rođena 1954. godine. Tehniku izrade broćki usvojila je samostalno, promatrajući primjerke koje je sačuvala njezina baka te usavršavajući postupak vlastitim iskustvom. Izrađivati ih počela je tijekom 1990-ih godina, a u razdoblju najveće aktivnosti izrađivala ih je i po nekoliko stotina, koja su pronalazila kupce i izvan Berega. I danas njeguje ovo umijeće, premda više ne izrađuje sve ukrasne elemente kao prije.
Očuvanju i prenošenju ove tradicije pridonosi i Hrvatsko kulturno-prosvjetno društvo Silvije Strahimir Kranjčević iz Berega, koje već niz godina organizira radionice za djecu i mlade. Takve aktivnosti omogućuju neposredno upoznavanje s umijećem i učenje kroz praktičan rad, promatranje i iskustvo. U suradnji s nositeljicama tradicije, lokalna kulturna udruga tako pridonosi tome da znanja i vještine povezane s izradom broćki ostanu prisutni u životu zajednice.
Osnova za daljnja istraživanja
Uvrštavanje broćki u Registar nematerijalne kulturne baštine Hrvata u Republici Srbiji važan je korak u prepoznavanju njihove vrijednosti i uloge u kulturnom životu Šokaca u Gornjem Podunavlju. Dokumentiranje postupaka izrade, bilježenje lokalnoga nazivlja i prikupljanje svjedočanstava nositelja tradicije stvaraju osnovu za daljnja istraživanja, predstavljanje i prijenos znanja. Očuvanje nematerijalne baštine pritom ne podrazumijeva samo bilježenje prošlosti nego i potporu njezinu daljnjem življenju u zajednici.
Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata nastavlja istraživati, dokumentirati i digitalizirati nematerijalnu kulturnu baštinu hrvatske zajednice u Srbiji te sudjelovati u njezinu očuvanju i predstavljanju javnosti. Svaki novi element Registra doprinosi prepoznavanju bogatstva tradicija koje se održavaju zahvaljujući znanju, sjećanjima i predanosti njihovih nositelja. I ovaj kulturni element podsjeća da se baština čuva ne samo zapisima i predmetima nego i ljudima koji je njeguju te prenose budućim naraštajima.
Senka Davčik (ZKVH)