Bio niki gazda zdravo mogućan, a bio i zdravo jak, al sa svi strana zavrnit i uvik se okreće na svojoj osovini. Ako ‘š ovdaleg, a ondaleg – uvik mora bit po njegovim, a bio još i tvrdac, ta kamen nije ništa naspram njeg. E, budni ti sad sluga el biroš kod takog delije! Ako ne klekneš, oće on i po ušima!
E, al se našo i njemu parnjak. Edne godine služio kod njeg momak što nije bio pod manom na šakama, al ni u glavi. Taj se reskiro, zadaće on gazdi maka, pa onda nek odabire samo ona krupna zrna.
A evo šta će i kako će to bit. Gazda s čeljadima nije baš imo divana, al gospodi s kojom je moro imat posla baš borame se zdravo umiljavo, pa tako kad je kaki velik god el disnotor, onda pozove na salaš i fiškale i doktore, i porcijaše i patikare, pa njim još i svira u gajde el u vrulu, a razgovoran je ko da je sav blažen.
E, tako će i sad pravit disnotor, pa se sav okitio varoškim gospodama, a pritvara se ko vrag prid kišu, pravi se dobar i naprama slugama. Onog momčinu odredio da dvori za astalom s pićom. Momak će se ko protivit, a gazda:
– Oš-oš, neš-neš, a ti kaput pa na put el ćeš zaradit nogom u tur!
Tako skrućio divan u četri oka, a za večerom, kad je vidio kako se gospodama dopo taki krasan momak, onda će ga i on ko falit i još i niku šalu i razgovor zavest s njim i dat mu čašu vina. E, tu se sad našlo i med gospodama koji će gazdi podignit farku – da ga lakše mož poljubit u gujcu – pa ga jedan počo falit kako je to lipo od njeg što je taki razgovoran i sa slugama i već i podatan. Eto, kako je i ovog momka i sad ponudio s čašom vina.
A momčina sluša, sluša, pa naedared samo:
– Da-da, naš gazda zdravo voli divanit sa sirotim čovikom: al samo onda kad mu zapovida.
Onaj gospodar oma ostio čovika, pa će zabašurivat momka:
– Hajde, hajde ti samo s tvojim poslom, a mi znamo: ko piva i svira, taj zlo ne misli, a naš domaćin je svirač, al Božiji!
Onaj bi momka ko iskečio otud, a ovaj se ne da, već gospodaru:
– Svira naš gazda, svira, al u smrznuto krmsko govno, a kad mu dosadi svirka, on poide sviraljku. A ja ga zato i volim i poštivam, pa uvik i kažem: e, na zdravlje inu bilo.
Pričao Stipe Šević Cvancik
Pripovitke, 1998.
Didine pripovitke (iz knjiga Balinta Vujkova)
Gazdina sviraljka
Najave