Svake nedjelje Riječ Božja obiluje poukama za kršćansko življenje Evanđelja, a ove nedjelje posebno se ističu dvije: pouzdanje u Boga i ispravno življenje kršćanstva. I jedna i druga mogu djelovati potpuno apstraktno, no u vjerničkoj svakodnevici one se žive na vrlo konkretan način, te svaka životna situacija potvrđuje jesmo li ih prihvatili.
U Bogu je snaga
Pavao Filipljanima piše: »Znam i oskudijevati, znam i obilovati! Na sve sam i na svašta navikao: i sit biti i gladovati, i obilovati i oskudijevati. Sve mogu u Onome koji me jača!« (Fil 4,12-13). Znamo o sv. Pavlu da je bio vrlo ugledan i obrazovan Židov prije obraćenja. Tako možemo pretpostaviti da je njegov život bio lagodan, neopterećen većim brigama, osobito za egzistenciju. Obraćenjem se događa potpuni zaokret u Pavlovu stavu prema Isusu te on postaje i gorljivi navjestitelj Evanđelja. No, to donosi zaokret i u njegov način života. U židovskim krugovima u kojima je uživao ugled više nije poželjan, jer oni i dalje progone kršćane, a propovjednički način života donosi mu materijalnu oskudicu, kakvu nije prije poznavao. Ipak, iako mu se u društvenom smislu život mijenja na lošije, što čovjek nikada sebi ne želi, Pavao se ne žali, samo govori kako je njemu svaka životna situacija poznata. Iako je apostol, onaj koji je svoj život posvetio Radosnoj vijesti i vezao za Krista, ipak je i čovjek sa svim osjećajima koje ljudi u sebi nose. Zato mu sigurno nije uvijek bilo lako zbog svih promjena koje su se dogodile. Ali sve je izdržao zahvaljujući Gospodinu. Gospodin je izvor snage i mira u Pavlovom srcu.
Njegove riječi »Sve mogu u Onome koji me jača!« trebaju biti izvor sigurnosti i mira u našim životima. Bog nikada ne napušta onoga koji istinski vjeruje i sve predaje u njegove ruke. Nisu samo sveci svjedoci snage koju Bog daje u teškim situacijama onima koji mu se mole. Možda i mnogi od nas mogu posvjedočiti da su teške životne periode izdržali zahvaljujući Bogu, ali u tim trenucima sve su stavljali u njegove ruke, molitva im je bila stalno na usnama. Bog je tu, pomaže i snaži, ali ako ga mi želimo. Pavao je život posvetio Evanđelju, naravno da mu je Bog dao snagu izdržati nedaće i ne posustati. Tako će i nama, ako i mi živimo Evanđelje i zazivamo Boga molitvom svakoga dana, ne samo tražeći nešto, nego zahvaljujući, čak i za situacije koje su nam donijele patnju. Sve izdržati i kroz sve proći može čovjek koji istinski vjeruje i predaje Bogu svoj život. Tada mu Bog daje snagu i mir.
Odazvati se na gozbu
A Isus ove nedjelje govori o svadbi na koju se gosti nisu odazvali, a kada su drugi pozvani, kralj je u tamu bacio onoga koji se nije obukao u svadbeno ruho (usp Mt 22,1-14). Kraljevstvo Božje često je predstavljeno kao gozba, kao svadbeno veselje. Bog nas sve poziva da se s njim radujemo u vječnosti. No, nije dovoljno samo biti pozvan, treba se odazvati. Prvi koji su pozvani otišli su za svojim poslovima, namjerno su odbili poziv. Tako i čovjek ovdje na zemlji uvijek ima preča posla od toga da posveti vrijeme Bogu. Ali tko nema vremena za Boga, kome je sve drugo važnije, neće moći u konačnici ući u vječnu radost. S druge strane, kada kralj pozove ljude s ulice, ipak jednom zamjera što nije prikladno obučen. Time nam poručuje da to što smo prihvatili njegov poziv mora biti vidljivo u našem životu. Tko želi stići u Nebo mora mijenjati svoj život na zemlji, ne može nastaviti kao prije. Iako nas Bog sve želi na svojoj gozbi, na nama je odluka hoćemo li tamo biti.