Crna kutija – poznato je to i onima koji nikada nisu ni prišli aerodrumu (kako bi to rekao gradonačelnik Kraljeva), a kamoli sjeli u avion – služi za bilježenje činjenica vezanih za let na određenoj relaciji. Zavirivanje u njen sadržaj, pak, ravno je otvaranju Pandorine kutije jer obično slijedi nakon katastrofa – kada je putnicima i posadi sve već svejedno – kako bi se utvrdilo što je dovelo do nesreće. U prenesenom značenju crna je za nijansu svjetlija, ali i onda služi kao nemili svjedok nemilih događaja i može pokrivati širok spektar (najčešće) tehničkih pomagala, od fotografije, preko video ili zvučnih snimaka, pa do običnih pisanih zapisa ili usmenih iskaza.
Jedna takva crna kutija niknula je u subotu, 26. rujna, ispred sjeverne strane Gradske kuće, neposredno kraj spomenika bivšem subotičkom gradonačelniku Károly Bíróu, i osim onih navedenih u uvodu, ima funkciju »izložbe na otvorenom«. Iako eksplicitno nije navedeno ime autora, više je negoli jasno tko i za nje stoji, a ljudi s duljim pamćenjem dodali bi »i kakve su mu namjere«.
Crna kutija, tko ju još nije posjetio, izgleda baš tako: ofarbana je u crno, a na njezinoj vanjskoj površini crvenim i bijelim slovima ispisano je »Blokaderska Srbija; Meseci nasilja, maltretiranja, vređanja, pretnji, odbijanja dijaloga; Da nikad ne zaboravimo«, a s druge strane »Zaustavili su nam živote i pokušali da slome Srbiju; Da nikad ne zaboravimo«. Glavni sadržaj, krije se, naravno, u njenoj unutrašnjosti, a u ovisnosti od toga jesu li vam vanjske poruke dovoljno primamljive imate besplatnu mogućnost upoznati se s detaljima koji se nalaze unutra.
Uz »artefakte«, poput kamenica ili ljuski jaja, u unutrašnjosti se, naravno, nalaze ekrani s porukama »Vređanje i mržnja«, »Napadi na građane«, »Blokaderi ruše Srbiju«, »22 meseca nasilja« i »Da nikad ne zaboravimo« sa snimkama brojnih incidenata diljem Srbije u proteklih skoro dvije godine. O tome kakva je zainteresiranost građana da pogledaju ovu »izložbu« precizan izvještaj mogle bi dati ekipe izvještača za njezino praćenje, ali kako nitko nema toliko vremena da ga besmisleno gubi dovoljno je reći da je u vrijeme našeg posjeta (utorak u predvečernjim satima) u unutrašnjosti crne kutije bilo dvoje ljudi, a vani nije zabilježena nikakva gužva.
Bitnije od samog broja posjetitelja i njihovih impresija viđenim zacijelo je odgovor na pitanje što stoji iza svih ponuđenih poruka, a on se, samo ako malo odvojite vremena i promislite o tome, nameće sam od sebe: podsjetnik. Zapravo, po receptu starih majstora, mogli bismo reći i neprestano podsjećanje. Toliko da ono uđe i u podsvijest, čak i u trenutcima kada vidite malo veću grupu građana kako, recimo, stoje u redu ispred Poštanske štedionice ne bi li popunili prazninu koja zjapi u njihovim lisnicama. Toliko da vas stalno podsjeća na to tko je zaslužan za opće blagostanje, s jedne, i tko bi da ga uništi, s druge strane. Samo, naime, zlonamjerni mogu tvrditi kako iza svega što se unutar crne kutije nudi stoji ogoljeni strah od gubitka privilegija da se upravlja životima milijunskih marioneta u ovoj državi; strah koji geometrijskom progresijom raste približavanjem 25. dana ovoga mjeseca kada bi konci mogli biti presječeni masovnom upotrebom olovke.
Što se samog načina »izložbe« tiče, on je u dlaku isti kao i ostale aktivnosti njihovih autora: da ne kažemo plagijat, reći ćemo déjà vu. Pisali smo već o tome da se pored svakog skupa studenata i građana odmah pojavi i onaj stranački; da iza svakog pješačenja prvih slijedi i onaj stranački... Općenito, da je riječ o reaktivnoj defenzivi vlasti i njezinih pristalica, nastaloj zbog nedostatka vlastitih kreativnih kapaciteta. Dovedemo li u vezu aktualnu crnu kutiju ispred Gradske kuće (za koju javnost pojma nema kada će biti »zatvorena«, odnosno kada će otići iz našeg grada) s prethodnom rečenicom zaključak je isti: nastala je nakon dokumentarnih filmova studenata Fakulteta dramskih umetosti, pa čak i nakon izložbe-podsjetnika koja je tijekom građanskog prosvjeda 17. svibnja prošle godine bila upriličena, također na otvorenom, u parku kod Spomenika žrtvama fašizma u Subotici.
Tko god, međutim, iz tko zna kojih razloga ne bude u mogućnosti pogledati ono što mu se na brojnim ekranima u crnoj kutiji nudi, nije mnogo propustio: dovoljno je samo da uključi televiziju i pogleda neki od kanala s nacionalnom frekvencijom: Informer, Pink ili RTS , recimo. Tamo ga čeka ne samo repriza sadržaja crne kutije nego i program obogaćen komentarima voditelja i njihovih gostiju-»analitičara« za sve: od destruktivnog utjecaja blokadera na zdravstveni sustav i ribolovački turizam do otvorenih terorističkih prijetnji obitelji jednog Građanina Običnog.
I sve će opet biti jasno...
Z. R.
Drugo lice Subotice
Pandora i njen neseser
Najave