Komiža je zamalo ostala tek zapis s putovanja koji bi završio nakon samo dva nastavka. Međutim, kraj našeg ljetovanja poklopio se s manifestacijom Rota Palagružona, regatom povijesnih ribarskih brodova na ruti Komiža – Palagruža.
Ima li većeg događaja za velikog ljubitelja mora nego prisustvovati ovakvom festivalu mora? Teško mi je objasniti, ali bila sam osobito uzbuđena kada sam shvatila čemu ću svjedočiti tih dana. Iskreno, za ovu manifestaciju prije nisam znala, a kada sam počela istraživati, oduševila me njezina povijesna važnost. Predivno mi je što se diljem Jadrana i Hrvatske njeguju povijesni pothvati naših predaka. U jednom sam i sama sudjelovala.
Najstarija dokumentirana jedriličarska regata na svijetu
Palagruški arhipelag, najudaljenije hrvatsko otočje, oduvijek je bio bogat plavom ribom. Zahvaljujući gajeti falkuši, komiški su ribari sve do 19. stoljeća bili jedini pučinski ribari sposobni ploviti do Palagruže u lov na srdele.
Glavna festivalska plovidba trebala je krenuti iz Komiže prema Palagruži, no zbog jakog juga ruta je morala biti otkazana i skraćena do Biševa. Iako se nije stiglo do krajnjeg cilja, plovidba je ponudila ono najvažnije: susret s morem, tradicijom i ljudima koji je žive.
Posjetitelji su mogli razgledati tradicijska plovila, među kojima posebno mjesto zauzima falkuša, prepoznatljiva komiška barka prilagođena dugim ribarskim putovanjima. Moglo se upoznati s njezinom konstrukcijom, načinom plovidbe i pričama o ribarima koji su se nekada upućivali prema Palagruži u potrazi za srdelama. Festival je ponudio i radionice, prezentacije, razgovore s posadama te sadržaje posvećene tradicijskoj brodogradnji i pomorskim vještinama.
Ne moram ni napominjati koliko sam željela iskušati plovidbu u falkuši, ali vjerujem da će za to biti prilike drugi put.
Sve je bilo zaokruženo otočkom gastronomijom, ribljim jelima, osobito srdelama, domaćim proizvodima i druženjem u luci. Jer more se u Komiži nikada nije doživljavalo samo kao prostor plovidbe, nego i kao izvor hrane, posla, priča i identiteta.
Povijest Rote Palagružone seže u vrijeme kada su komiški ribari drvenim barkama odlazili na otvoreno more, često provodeći dane na udaljenim pučinskim otocima. Plovidba do Palagruže bila je zahtjevna i ovisila o iskustvu, vjetrovima i dobroj procjeni. Upravo zato današnji festival ima posebnu vrijednost: tradiciju ne prikazuje kao ukras, već je vraća u stvarni prostor kojem pripada, na more. A ovogodišnje skraćenje rute zbog juga samo je potvrdilo staru pomorsku istinu: na moru čovjek može planirati, ali posljednju riječ ipak ima priroda.
Jagoda na vrhu
Naša jagoda na vrhu kolača bio je koncert grupe TBF, Splićana čiji smo veliki obožavatelji, posljednje večeri našeg boravka u Komiži. Oni su od početka bili najavljeni na plakatima Rote Palagružone 2026., ali toliko sitnim slovima da nitko od nas to nije primijetio. Kada sam na internetu istraživala povijest ovog festivala mora, naišla sam na najavu koncerta. Budući da je toga dana vrijeme bilo oblačno i promjenljivo, dosta smo šetali, a ja sam u šali stalno ponavljala kako ćemo sresti Mladena, jednog od pjevača grupe, i fotografirati se s njim. To sam toliko puta izgovorila da se, naravno, upravo to i dogodilo. I nismo sreli samo Mladena, nego i Sašu. Dakle, kako misliš, tako ti se i događa. Mislili smo da zbog bebe nećemo stići na koncert, ali uspjeli smo i to – uspavati bebu, staviti je u kolica i krenuti na njezin prvi koncert. Bilo je sjajno. Svi lijepi i nasmijani, peku se i poslužuju, naravno, srdele, a svira naš omiljeni TBF. Sjajna završnica.
G. K. M.