Tambura je za Marka Kujundžića odavno više od instrumenta. Ona ga je iz Subotice odvela u Osijek, na Akademiju za umjetnost i kulturu, a 11. rujna njegov je studij okrunjen završnim koncertom na braču (basprim) i obranom pisanog rada. Time je stekao zvanje sveučilišnog prvostupnika glazbe (univ. bacc. mus.). Ono po čemu je ovo značajno jest podatak da je Marko prvi student s ovih prostora koji je završio osnovni studij za tamburu.
Put prema akademskom obrazovanju započeo je u Subotici, gdje je njegov potencijal prepoznala prof. Mira Temunović. Upravo ga je ona usmjerila prema nastavku školovanja na odgovarajućoj ustanovi.
Kako u Srbiji nema akademije na kojoj se može studirati tambura, izbor je bio između Osijeka i Zagreba. Marko je odabrao Osijek, te na osječkoj Akademiji tamburu studira u klasi prof. dr. sc. Vladimira Vladimirova, profesora iz Bugarske na Akademije u Plovdivu, koji predaje tamburu i u Osijeku. Uz njega, važnu ulogu u njegovu radu imao je i Martin Marijanović, osobito kada je riječ o tehničkim pitanjima.
No, kako je Marko ispričao, godine provedene u Osijeku donijele su mu i širi profesionalni i društveni krug. Upoznao je brojne ljude iz struke, stekao kontakte i uključio se u različite glazbene sastave. Uz studij je svirao u tamburaškim sastavima, a danas je aktivan u TS Fortuna, Hrvatskom kulturno-umjetničkom društvu Osijek 1862., Golden Strings Orchestru i Akademskom orkestru Strossmayer.
»Osijek mi je donio mnogo lijepoga. Uz glazbu imao sam priliku upoznati veliki broj ljudi i stekao sam osjećaj da sam postao, kako bi žargonski rekli, pravi ‘lega’. Povratak u Suboticu mi za sada nije u planu, premda nikad se ne zna što život može donijeti. Ovo je samo prvi korak završen, odnosno osnovni studij, te planiram dalje nastaviti, a onda ćemo vidjeti što i kako dalje. Kao akademski tamburaš u Hrvatskoj teško se može opredijeliti samo za jedno, stoga mogu reći da bih jednoga dana volio raditi u školi. No, s tim dolazi i vođenje orkestra u samoj školi, ali i brojne druge mogućnosti. Za sada želim nastaviti studij i uz to svirati u sastavima i orkestrima, a što će naredne godine donijeti, to ćemo tek vidjeti«, priča Marko.
Za ovog mladog glazbenika, koji je svoj profesionalni put počeo graditi u Subotici i Osijeku, čini se, završni koncert nije završna točka, nego prvi korak u novo poglavlje – ono u kojem će tambura istodobno biti i profesija i prostor za daljnje usavršavanje i stvaranje.
Ž. V.
Kultura
Tambura – moj izbor, diploma – tek početak
Najave