Ideja je bila pisati o zanimljivim hodočašćima i tako će i biti, ali prekidamo planirano uslijed novih okolnosti, a to je da je ova novopečena majka uspjela stići do mora, naravno porodično, s bebom, i to ni manje ni više nego u Komižu.
Ovaj jadranski dragulj mi je dugo izmicao, onda sam napravila pomak time što smo tijekom jednog jedrenja bili usidreni na Visu. I tek ove posebne godine za naše živote uspeli smo stići u Komižu.
Vaš komiški život
Komiža je smještena na zapadnoj obali otoka, u dubokoj uvali podno visokih padina, okrenuta prema otvorenom moru i djeluje kao da je oduvijek bila pomalo izvan glavnih turističkih ruta. I upravo je u tome njezina najveća draž. Ovakav doživljaj Komiže sam prvo pročitala, a onda i doživela u prvoj jutarnjoj šetnji. Kafići su bili ispunjeni lokalcima i osjećaj koji stječete je da ste ušli u ekran serije koja se zove Vaš komiški život. Pa da vam predstavim neku od epizoda u kojima biste mogli sudjelovati ukoliko i vi otputujete u ovaj lijepi gradić.
Možda ćete prvi dan planirati provesti na plaži, drugi ostaviti za ronjenje, treći za izlet brodom, a onda ćete već nakon nekoliko sati shvatiti da je najbolji plan onaj koji nema previše točaka na njemu. Jer Komiža se najljepše istražuje polako, pješice, brodom, pod morem ili jednostavno sjedeći uz rivu i promatrajući kako se život oko vas odvija vlastitim ritmom. Sve to, naravno, pod uvjetom da imate dovoljno dana za ovakav tempo razotkrivanja. Mi ih, ovog puta, imamo.
Komiža je stoljećima živjela od mora, a njezina ribarska prošlost i danas se osjeća u starim kamenim kućama, uskim ulicama, maloj luci i pričama koje se prenose s generacije na generaciju. Jedna od njih vezana je uz falkušu, tradicionalnu komišku ribarsku brodicu kojom su ribari odlazili sve do Palagruže. More je ovdje oduvijek bilo i izvor života i ozbiljan izazov. Danas u njega ulazimo iz sasvim drugih razloga.
Ronjenje kao velika atrakcija
Mi smo došli s roniocima. Podmorje Visa posebno je zanimljivo zbog olupina, među kojima se ističe Teti kod rta Stupišće, ali i druge povijesne olupine poput Brionija i Tihanyja. Oko njih se s vremenom razvio čitav mali morski svijet. Za ronioce su zanimljivi i zidovi, špilje i grebeni, a posebno dojmljive mogu biti velike gorgonije koje prekrivaju podvodne stijene. A onda su tu i barakude, ponekad ih se može vidjeti u jatima kako kruže u plavetnilu. Murine, ugori, škarpine, hobotnice i jastozi samo su dio života koji se može sresti ispod površine. No, o ronjenju ću pisati idućeg puta, kada zavirim u ronilački dnevnik. Za sada sam ekipu samo ispraćala.
I ne morate biti ronilac da biste otkrili da Vis ima još jedan svijet. S maskom i disalicom dovoljno je udaljiti se od najprometnijih plaža i zaviriti u plićak. More oko otoka toliko je bistro da i običan ljetni dan može postati malo podvodno istraživanje.
Nakon mora treba krenuti prema brdima. Vis je puno više od obalne razglednice, a najbolje se to vidi kada se krene nekom od starih staza prema unutrašnjosti. Putovi prolaze kroz kamenjar, makiju, borovu šumu, vinograde i napuštene poljoprivredne predjele. Neke rute vode prema manjim otočnim naseljima, poput Žena, Glave i Podšpilja, gdje je ritam života još sporiji nego uz more.
Hodanje po Visu ima posebnu čar jer se krajolik neprestano mijenja. Malo hodate između kamenih zidova, malo kroz zelenilo, a onda se pred vama odjednom pojavi more. I tada shvatite koliko je ovaj otok zapravo raznolik. Nije samo plavi komad Jadrana, nego planinski, kameniti i iznenađujuće zeleni otok s vlastitim mikrokozmosom.
S visinom od 587 metara, Hum je najviša točka na Visu, s koje se pruža panoramski pogled na cijeli otok i okolni arhipelag, uključujući udaljene otoke po vedrom danu. Na njemu se nalazi i Titova špilja, skromno skrovište koje je koristio maršal Tito tijekom Drugog svjetskog rata.
Za jedan dan vrijedi ostaviti i izlet na Biševo. Modra špilja glavni je razlog zbog kojega većina posjetitelja kreće prema ovom malom otoku i teško je ostati ravnodušan prema trenutku kada se unutrašnjost špilje oboji intenzivnom plavom bojom. Ali Biševo nemojte svesti samo na fotografiju iz špilje. Ako vrijeme dopušta, ostanite malo duže, prošetajte i pogledajte otok izvan glavne atrakcije.
Dnevnik našeg komiškog života donosim u idućem broju, a koliko moja istraživanja sada imaju mirniji tempo, uvjerit ćemo se i iznenaditi svi zajedno.
GKM