Srijem u svojoj povijesti bilježi brojne zanimljivosti, kojima pripada i crkvica na Vodici u Vognju. Na ovo mjesto pravoslavni vjernici već desetljećima dolaze na hodočašće, a posebnost voganjskog svetišta krije se i u činjenici da je njegovu obnovu i izgradnju današnje crkvice pomogao i potaknuo – katolik.
Vodice su posebna mala vjerska mjesta podignuta uz izvore za koje narod vjeruje da su ljekoviti i sveti. Na takvim se mjestima vjernici okupljaju na određene blagdane, mole i zavjetuju. Voganjsku Vodicu krasi pravoslavna kapela posvećena Svetoj Petki Trnovoj, podignuta iznad izvora za koji se stoljećima vjeruje da je ljekovit i čudotvoran. Blagdan Svete Petke Trnove obilježava se 8. kolovoza po novom kalendaru, a posvećen je Svetoj prepodobnoj mučenici Paraskevi Rimskoj, svetici iz drugoga stoljeća koja se smatra zaštitnicom žena, siromašnih i bolesnih.

Prva kapela iz 1892. godine

Prvobitna seoska kapela na Vodici podignuta je krajem 19. stoljeća, odnosno 1892. godine, dobrovoljnim prilozima vjernika koji su vjerovali da im je izvorska voda pomogla u ozdravljenju. U vrijeme svećenika Stefana Rogića voda je i službeno proglašena ljekovitom.
No, nekoliko desetljeća kasnije voganjsku Vodicu obilježit će jedan čovjek koji s ovim mjestom nije  bio povezan vjerskom pripadnošću. Bio je to rumski vlastelin i industrijalac Aleksandar Rig, vlasnik velikog mlina Braća Rig u Rumi.
Prema predanju, Rigova supruga teško je oboljela, a liječnici joj nisu uspijevali pomoći. U snu je vidjela ženu u dugoj crnoj haljini, koju je prepoznala kao Svetu Petku. Ona joj je, prema priči, rekla da ode na voganjsku Vodicu, umije se vodom s izvora i zavjetuje joj se. Žena je to učinila i potom ozdravila.
Upravo se zahvalnost za njezino ozdravljenje najčešće navodi kao razlog zbog kojega je Rig odlučio pomoći u obnovi svetišta.

Rig ispunio obećanje

»Rig i njegova supruga pripadali su redu velikih poštovalaca Svete Petke i lokaliteta Vodice u Vognju. Rig je bio industrijalac i vlasnik mlina Braća Rig u Rumi. Na Vodicu je dolazio sa suprugom bar dvadeset puta godišnje. Promatrajući staru, već dotrajalu kućicu i neuređen izvor, obećao je mještanima Vognja da će izvor urediti. Izvorska voda koju su on i njegova žena toliko cijenili bila je zamućena i blatnjava«, priča Marko Mijić, koji desetljećima sakuplja i bilježi priče o događajima i osobama iz povijesti Srijema.
Prema jednoj drugoj verziji priče, Rig je voganjsku Vodicu zavolio i zbog toga što su mještani Vognja svoje žito donosili na mljevenje u njegov mlin. Ipak, predanje o ozdravljenju njegove supruge daleko je snažnije i tijekom godina najčešće se navodi kao razlog njegove povezanosti sa svetištem.
Rig je odlučio urediti izvor i podići novu, veću crkvicu. Gradnja je započela prema projektu inženjera Slavka Vukajlovića iz Rume. Nova kapela bila je prilično prostrana, a osim oltara imala je i dva predvorja namijenjena upravo bolesnicima koji su na Vodici u molitvi znali provoditi i po nekoliko dana, nadajući se ozdravljenju.

Nova crkvica

Crkva je podignuta 1939. godine, uz suglasnost Patrijaršije u Srijemskim Karlovcima. Za njezinu izgradnju Rig je, prema zapisu Katice Kuzmanović u Sremskim novinama, izdvojio 100.000 dinara. Za taj novac tada se, kako se navodi, moglo kupiti približno deset do dvanaest jutara dobre voganjske zemlje.
Posveta nove crkvice održana je u nedjelju, 6. kolovoza 1939. godine, dva dana prije blagdana Svete Petke. Obred je održan ranije jer je na Vodicu već nekoliko dana prije blagdana pristizao veliki broj hodočasnika, među kojima su bili i brojni bolesnici. Na sam blagdan, 8. kolovoza, održano je veliko slavlje.
Supružnici Rig, katolici iz Rume i ktitori nove crkve, tom su prigodom dobili poseban blagoslov vikarnog episkopa srijemskog Vikentija Prodanova.
Briga Riga za svetište nije završila izgradnjom crkve. Prema zapisu Katice Kuzmanović, nedaleko od crkvice podigao je malu kuću i u nju smjestio bračni par Stolić, čija je zadaća bila svakodnevno paliti kandilo pred ikonom Svete Petke. Time je želio osigurati da se o svetištu trajno brine i da kandilo pred svetiteljicom ne prestane gorjeti.
Nakon izgradnje crkve štovanje Svete Petke na Vodici postalo je još masovnije. U Voganj su počele pristizati tisuće ljudi iz različitih krajeva, s različitim molitvama, nadama i zavjetima. Tako je ovo malo srijemsko svetište postalo mjesto ne samo vjerskog nego i kulturno-povijesnog značaja – a njegova je priča ostala zanimljiva i zbog neobične povezanosti pravoslavnog svetog mjesta i katoličkog ktitora.
M. M.